Plinska boca

Plinska boca je uobičajeno sredstvo za pohranu ukapljenog plina koji je jeftin i ekološki prihvatljiv izvor energije. Boce se lako prenose i s njima je lako baratati te ih je moguće iznova napuniti puno puta. Stoga se plinske boce koriste diljem svijeta. Najviše se koriste plinske boce punjene mješavinom propana i butana od 10 kg i to većinom za pripremu hrane. Kako jedan kilogram propana ima razornu snagu jednaku 6 kilograma trinitrotoluola plinsku se bocu može iskoristiti i kao improvizirano vatreno oružje. Početkom Domovinskog rata hrvatski policajci i gardisti raspolagali su samo s lakim pješačkim oružjem. Plinske su boce stoga diljem Republike Hrvatske postavljane na prometnice umjesto namjenski proizvedenih protutenkovskih i protupješačkih mina. Na širem području grada Rijeke korištene su za blokadu strateških raskrižja i putova koji su vodili iz vojarni tzv. JNA. Nakon osvajanja vojarni i skladišta tzv. JNA plinske su boce uklonjene i povučene iz uporabe jer su hrvatski branitelji sada imali na raspolaganju velike količine namjenski proizvedenih minsko-eksplozivnih sredstava.

Metak-mina

Metak mina izumljena je u Vijetnamu

Metak-mina je izumljena tijekom rata u Vijetnamu. Sastojala se od puščanog metka koji je bio usađen u šupljinu kratko odrezanog bambusovog štapa tako da je vrh metka virio iz bambusa. Na donjem dijelu bambusovog štapa bio je pričvršćen čavao čiji je vrh doticao inicijalnu kapsulu na bazi čahure. Bambusov se štapić ukopavao u zemlju tako da je iz zemlje virio vrh metka. Kad bi vojnik ili civil nagazio na metak-minu pritisnuo bi inicijalnu kapsulu na vrh čavla i ispalio zrno koje bi prostrijelilo njegovo stopalo. U Domovinskom ratu za izradbu metak-mina osim puščanih metaka korišteni su i pištoljski metci te patrone za sačmaricu. Umjesto u bambusov štapić metci i patrone usađivali su se u čelične cijevi ili u komade debelog željeznog lima u kojima su svrdlima bile izbušene rupe koje su odgovarale kalibru streljiva koje se koristilo. Najlakše je bilo izraditi metak-minu od pištoljskog metka kalibra 9×19 mm Parabellum. Takve su se metak-mine izrađivale i u radionicama na području Primorsko-goranske županije. Za to je od alata trebala samo električna bušilica, pila za željezo i turpija za željezo. U malom komadu debelog lima izbušila bi se rupa promjera 10 mm i duboka 25 mm. Na dno izbušene rupe polagala se ,,udarna igla“ koja se mogla istokariti uz pomoć elekrične bušilice i turpije za željezo iz čavla ili tanke željezne šipke. Imala je oblik vrlo kratkog čavla s glavicom promjera 10 mm. Nakon toga u rupu bi se oprezno uložio pištoljski metak kalibra 919 mm Parabellum pa bi udarna kapsula na dnu čahure doticala vršak kratkog čavla dok bi pištoljsko tane izvirivalo iz rupe. Dobivena metak-mina zakopavala se plitko u zemlju tako da je vrh metka (tane) malo virio iz zemlje. Kako bi se zaštitile od vlage neke su metak-mine bile premazane mazivnim mastima. Metak-mine bile su učinkovite no nakon što su hrvatski branitelji u vojarnama i skladištima tzv. JNA zaplijenili velike količine protupješačkih mina prestale su se izrađivati.

»Bojler bomba“

Bojler bomba 1991. Đakovo / domovinskirat.hr
Bojler bombe u Vojnom muzeju /časopis Hrvatski vojnik

»Bojler bomba“ bio je kolokvijalni naziv za improvizirane zrakoplovne bombe koje su tijekom 1991. godine izrađivali i koristili pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek. Sastojala se od velike, prerađene plinske boce koja je najčešće bila opremljena s četiri upaljača na prednjem dijelu i zavarenim krilcima na stražnjem dijelu te napunjena protutenkovskim minama i blokovima eksploziva. Na tijelo ,,bojler bombe“ bile su zavarene ručke izrađene od tankih željeznih šipki kako bi se bombama lakše rukovalo. Pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek napadali su ,bojler bombama“ srpsko-crnogorske agresore na okupiranom području istočne Slavonije i to isljučivo noću, koristeći GPS. ,,Bojler bombe“ su ručno izbacivali iz poljoprivrednih dvokrilnih aviona tipa Antonov An-2. Pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda Split isto su 1991. godine koristili improvizirane zrakoplovne bombe koje su uglavnom bile izrađene od zavarenih čeličnih cijevi i imale su manju masu.

Neven Materljan

Prethodni članakPovijesno istraživanje o straži Nikole Jurišića
Sljedeći članakImprovizirana oružja korištena u Domovinskom ratu  IV

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here