Primorski Hrvat

Prezime Tomašić vrlo je rasprostranjeno u Hrvatskoj. Za njih se uglavnom tvrdi da su hrvatska plemićka obitelj iz hrvatskog praplemstva Mogorovića. No kako se...

riječki magistrat nije odlučio na svoju ruku tiskati novac već je to učinio na prijedlog iz Zagreba. Ovim putem bismo dodali sitnicu, pisanje tršćanskog lista „Il Telegrafo della sera“, od 25. listopada 1848. godine, u kojemu se može naći još jedna potvrda kako je ove bonove u opticaj pustio banski povjerenik Bunjevac. Autor ovoga dopisa ovu mjeru preporučuje i samim tršćanskim općinskim vlastima. Ovaj dopis značajan je izvor za poznavanje riječkih karantana, time što donosi i faksimil bona.

Rijeka je pod hrvatskom upravom (1848-1869) doživjela brojne zanimljivosti (...)i: otvorena je prva tvornica sardina na Jadranu, riječke tvrtke sudjeluju na svjetskoj gospodarskoj izložbi u Londonu, tada nastaju najstarije fotografije Rijeke, Salomon Hering otvara prvi fotografski studio, riječke tvrtke, obrtnici i škole sudjeluju na gospodarskoj izložbi u Zagrebu, tiskaju se brojne hrvatske tiskovine (Neven, Jadranske vile, Pravnik, Rvacki prvenci o  naravi i zdravlju, Vila sinjega mora), u hrvatskoj gimnaziji djeluje Fran Kurelac, u Rijeci djeluju tri osnovne škole na hrvatskom jeziku. Za povijest hrvatskog jezika važna je i riječka Nautička škola  u kojoj je 1851. godine sastavljen prvi sačuvani službeni spis u pomorstvu, napisan na hrvatskom jeziku. A kao profesor ove škole  Anton Jakov Mikoč je sastavio prvi hrvatski rječnik pomorske tehnologije. Osim njega uz ovu školu vezana su još dva hrvatska rodoljuba, ravnatelj Božo Pavletić i Vinko Medanić.

Primorsko-goranska županija bila je primjer za dobro organiziran prihvat izbjeglica i prognanika te raspodjelu donirane robe hrvatskom pučanstvu, ali i hrvatskim oružanim snagama. Vrlo je velik broj osoba i organizacija koje su na području Primorsko-goranske županije svojim donacijama pružale humanitarnu pomoć hrvatskim civilima i hrvatskim postrojbama.

Zrinsko-Frankopanska urota tema je hrvatske povijesti i književnosti koja je poslužila kao integrativni narativ u stvaranju suvremene hrvatske nacije, a potekla je iz pravaške...

Suočeni s jezovitim nasiljem Hrvati su se mobilizirali i organizirali — netom oformljene policijske i vojne postrojbe pružale su odlučan otpor velikosrpskom agresoru, a hrvatska je solidarnost došla do punoga izražaja. Iskorišteni su svi dostupni unutarnji resursi kojima je Hrvatska raspolagala. U hotele na hrvatskoj obali i u unutrašnjosti Hrvatske smještani su prognani i izbjegli Hrvati, Muslimani (Bošnjaci) i Srbi (Srbi koji nisu pristali uz ideju ,,Velike Srbije“ činili su oko 3 % prognanika i izbjeglica). U napadnutu se Hrvatsku počela slijevati humanitarna pomoć iz cijeloga svijeta, Hrvatska je dijaspora pokazala zavidnu razinu spremnosti da pomogne svojoj domovini. Pomoć je u Hrvatsku dolazila sa svih kontinenata na kojima su živjeli hrvatski iseljenici — iz Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Australije i Azije.

Riječki šeširdžija P. Dubravčić je samo jedan među dvadesetak tisuća uništenih egzistencija u Rijeci nakon Prvog svjetskog rata. Dubravčić je naveden i među tražiteljima odštete u popisu šteta nastalih za vrijeme D'Annunzijeva boravka u Rijeci, koji se nalazi u Državnom arhivu u Rijeci, u fondu Pokrajinski tehnički uredi u Rijeci (HR-DARI-55). Iz razloga uništenja trgovine šeširima (devastazione del negozio di capelli) traži 73.000,00 Lira. Ovaj popis šteta je zajedno s popisom izbjeglica objavljen u knjizi „Izbjeglice i štete za D'Annunzijeva režima 1919.-1921.“ u izdanju Državnog arhiva u Rijeci i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. No iako je od objave ove knjige prošla gotovo čitava godina ona još uvijek nije predstavljena široj riječkoj javnosti, a na stranicama Državnog arhiva u Rijeci nećete pronaći nikakav podatak da ova knjiga uopće postoji.

Ulaz u grobnicu Nikole IX. i Vuka II. Krste Frankopana, samo je iskoristio stariju grobnicu Martina Frankopana.

Vezilačke aktivnosti riječkih benediktinki pripada neuobičajenoj obrtničkoj tradiciji srednjoeuropskog porijekla. Točnije južnonjemačkim i zemljama habsburške krune. Označava se njemačkim izrazom „Klosterarbeit“ što bismo mogli doslovno prevesti kao „Samostanski rad“.