111. brigada HV Rijeka

0
40

111. brigada ZNG „Zmajevi“ ustrojena je 2. srpnja 1991. godine u Rijeci. Brigada je svojim sastavom i ljudstvom obuhvaćala ne samo područje grada Rijeke nego i područje Gorskog kotara, Hrvatskog primorja s otocima te Istru. Po osnivanju, brigadu su sačinjavale dvije bojne s područja Rijeke te po jedna iz Senja, Krka, Delnica, Cresa i Lošinja.

Brigada je imala za zadaću spriječiti prodor 13. korpusa bivše JNA u smjeru Rijeka-Grobnik-Delnice, te spriječiti spajanje tih postrojbi s onima u Gorskom kotaru. Pored ovih zadaća, brigada je imala i zadaću sprječavanja mogućih prodora istih postrojbi JNA u smjeru Rijeka-Crikvenica-Drežnica, s pretpostavkom spajanja glavnih snaga u pozadini.

Ostali dijelovi brigade vršili su blokadu neprijateljskih vojarni, kao i osiguranje civilne zračne luke Krk. Nakon odlično obavljenih zadaća 111. brigada postupno se premješta na ličko bojište, gdje je uspješno provela oslobađanje Brloga, Drenovog Klanaca i Glibodola. U žestokom sukobu sa tzv. „Belim orlovima“uspješno je obranila vojarnu Ramljane, gdje se nalazilo 7 milijuna litara goriva. Brigada je nastavila napadna djelovanja prema Čanku gdje su neprijatelju naneseni veliki gubitci u ljudstvu i tvarno-tehničkim sredstvima.

Odlukom predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, 24. kolovoza ustrojena je djelatna bojna tipa „A“ koja ubrzo prerasta u udarnu silu brigade.

„A“ bojna je bila u cijelosti dragovoljačka. Nakon strogih pregleda prijavljenih, slijedila je njihova profesionalizacija. Već u rujnu su s MUP-om potpisali profesionalne ugovore, nakon čega je uslijedila temeljita i vrlo stručna obuka.

Odlazak na ličko ratište uslijedio je s prvim velikim hladnoćama, u studenome, te je brigada odmah ušla u najteže moguće okršaje s mnogoljudnijim i tehnički znatno bolje opremljenim neprijateljem. Brigada jebila smještena na širem području grada Otočca, gdje je uspješno djelovala.

Poznato je tako i oslobađanje područja Drenovog Klanca što ne samo da je imalo vojni značaj, nego je silno djelovalo i na moral ratnika.

Operacija„Drenjula“ bila je napadno-oslobodilačka operacija hrvatskih postrojbi u početnom razdoblju Domovinskog rata.Uslijedila je kratko nakon oslobodilačke operacijekodnog naziva „Medvjed“. Kao i „Medvjed“, „Drenjula“ je poduzeta radi deblokiranja gradića Otočca, s obzirom da uspješni rezultati iz „Medvjeda“ nisu bili dostatni. Hrvatske postrojbe su 4. studenog1991. godine pokrenule napadno-oslobodilačku akciju Drenjulu radi deblokiranja najvažnije i skoro jedine kvalitetne cestovne prometnice kroz Liku i Gacku koja je spajala hrvatski sjever i jug. Operacija je završila 13. studenog1991.godine.

Ono što im se u tim teškim vremenima, u zimi 1991. godine, priznaje kao veliko herojstvo jest zaustavljanje neprijateljskog proboja iz Čanka preko Ramljana, Tim herojskim činom spriječilo se neprijateljsko presijecanje ličke bojišnice te povezivanje sa selima na kosinjskom području. Nezaustavljanje proboja bilo bi apsolutno pogubno za sigurnost i Otočca i Gospića, a moguće je da bi rezultiralo i raspadom obrambenog sustava na tom području.

Ratovali su profesionalci iz „A“ bojne na području Bosanskog Broda, pomogli su osloboditi vojarnu u Delnicama, a s obzirom da su kroz rat bili navikli na najteže zadatke, ne čudi što im je slično bilo namijenjeno i u „Oluji“, potez od Ličkog Osika prema jugoistočnim dijelovima gospićkog ratišta bio je jedan od najtežih, pa i najkrvavijih u akciji u kojoj je rođena hrvatska sloboda.

Paralelno sa spomenutim akcijama, postrojbe 111. brigade u brzom naletu protjerali su neprijatelja iz smjera Lipice-Glibodol-Ljuštine

Kroz navedena razdoblja te uz sudjelovanje drugih postrojbi oslobođeno je 150 kvadratnih kilometara hrvatskog teritorija, te je kroz sve ratne godine očuvan vitalni prometni smjer Karlovac-Mala Kapela-Brinje-prijevoj Vratnik-Senj. Slijedom toga, formirana je obrambena crta bojišnice, a tijekom srpnja 1992. godine demobiliziraju se druga i treća pješačka bojna, te brigada nadalje djeluje pod ustrojbenim oblikom taktičke grupe (TG-111).

Izuzetnim borbenim moralom i osposobljenošću TG-111 odlazi na istočnoposavsko ratište. Tu bilježi značajne rezultate u borbama gdje neprijatelju zadaje teške gubitke u ljudstvu i tehnici, a oslobađa strateški izuzetno važna sela Vidovice i Kopanice.Na taj način oslobađa Orašje od stalnog napada neprijatelja iz okolnih sela. Po povratku s istočno-posavskog ratišta u Rijeku, TG-111 je preustrojena u ročnu brigadu s osnovnom zadaćom naobrazbe i osposobljavanja vojnika u završnom dijelu služenja vojnog roka. Potom slijedi ponovni odlazak na ličko bojište, stacioniranje u okolici Perušića te nastavak s izobrazbom ročnih vojnika, ali i odrađivanjem bojevih zadaća. Brigada aktivno sudjeluje u napadnim djelovanjima pri oslobađanju „Medačkog džepa“ i obrambenim djelovanjima Tepsija-Trla.

U vojno redarstvenoj akciji „Oluja“ 111. brigada dobiva vrlo značajnu i tešku zadaću koju u potpunosti izvršava. Sudjeluje u oslobađanju mjesta Lički Osik, Vis, Zubar, Urije, Nikšići, Barlete, Vrebac i dio zloglasnog neprijateljskog uporišta Magorič.

Jedno od najčvršćih uporišta neprijatelja, kota „Zubar“ u neposrednoj blizini Ličkog Osika, nije se uspjela održati u naletu brigade te su na tom pravcu zadani najteži udarci neprijatelju. O žestini napada govori i podatak da je brigada, nažalost, izgubila sedmero pripadnika, a četrdeset četiri pripadnika su ranjena. Nakon čišćenja terena na spomenutim pravcima brigada se razmješta u Korenicu gdje ostaje kraće vrijeme isto tako provodeći vojne zadaće do povratka u Rijeku, u prosincu 1996. godine.

Zapovjednici brigade bili su:

• Sergio Rabar

• Frano Primorac

• Svetko Šare

• Nikola Škunca

• Ivica Nekić

• Denis Deković

 • Ivan Antić.

Od dana osnivanja do završetka rata u bojnim je djelovanjima svoje živote na oltar domovine položilo 53 bojovnika, a ranjena su 282 pripadnika 111. brigade.

Zahvajujemo na pomoći gdinu Tomislavu Tomečiću, Robertu Barešiću, Redži Ademiju, Siniši Strčiću i Damiru Grmoji.