Ukop Nikole IX. Frankopana i Vuka II. Krste Frankopana na Trsatu

Istražujući život Riječanina Petra Marianija, Senjsko-modruškog biskupa, shvatio sam kako je on bio u vrlo dobrim odnosima sa Nikolom IX. Frankopanom Tržačkim. Toliko da ga je ovaj zadužio da njegove zemne ostatke dovede iz Beča na Trsat te ga tamo pokopa. No, kako sam kasnije saznao, ipak ga na Trsat nije doveo Mariani već njegov brat Vuk II. Krsto Frankopan.

Nažalost, bez obzira na ogromni legat koji je Nikola ostavio trsatskim franjevcima, oni mu nisu nikada postavili nadgrobnu ploču. O tome svjedoči Pasconi, dodajući kako se pred oltarom Sv. Katarine nalazio crni barjak s tekstom posvećen Nikoli Frankopanu: „illustrissimus Comes et Dominus Nicolaus de Frangepanibus Trsacz, Segniae, Vegliae et Modrussiae perpetuus Comes, Sacrae Caeseareae Regiae Majestatis Consiliarius, Camerarius, Colonellus, Regnorum, Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae Banus, anum agens 63 Wiennae 16, Aprilis mortuus et hic Tersacti inavitis majorum suorum sepulchris tumulatus est.“ Već se Pasconi tuži kako je ovaj barjak nestao. No još spominje i to kako je pokraj njega visio lijepi pozlaćeni dvosjekli mač, a pokraj mača je bilo žezlo. J. S. Vrignanin u svome vodiču i albumu „Sušak – Trsat“ navodi mišljenje kako se oni nalaze u Beču.

Upravo me ovaj podatak o barjaku naveo da na jednoj fotografiji iz 1963. godine koja se čuva u fototeci Konzervatorskog odjela u Rijeci prepoznam ukop Nikole IX. Frankopana. Kao i zbog ostataka tijela koje se nalazi obučeno u nošnju iz polovine 17. st. s filigranskom dugmadi, kakvu prepoznajemo na onodobnim grafikama hrvatskih velikodostojnika. No, u svojoj oporuci Nikola zapovijeda da njegovo tijelo mumificiraju i stave u bakreni lijes. A od dva lijesa na fotografijama, onaj lijevi je bakreni, a onaj desni drveni, kroz čije se daske primjećuje tijelo jednog Frankopana, a koji nije Nikola što zaključujem upravo po barjaku kojim je lijes prekriven. Pokušao sam tekst koji je Pasconi objavio prepoznati u vidljivim slovima barjaka. No kada bih i pokratio dio teksta, još uvijek bi ga bilo previše za naš barjak. No zadnja dva retka razrješuju zagonetku. Na njima piše „AD .65.“, u čemu prepoznajemo godinu ukopa, tisuću šesto pedeset i neku. Samo su trojica Frankopana umrla u tom desetljeću 17. stoljeća. A među njima je i sam Vuk II. Krsto Frankopan.

Pišući o njemu u svojim „Spomenicima Tržačkih Frankopana“ Lopašić kaže: „Upravo se i nezna, gdje je Vuk pokopan, da li uz ostale Frankopane na Trsatu, ili pako u Brežcih u Štajerskoj, gdje je bio Vuk od grofa Edlinga gospoštinu kupio.“  Lopašić spominje i to kako je Vuk već 1648. godine napravio oporuku, čiji se jedan primjerak nalazio u arhivu Trsatskog samostana, ali ju on 1891. godine nije mogao tamo pronaći. No i sam podatak da se oporuka Vuka II. Krste Frankopana nalazila u Trsatskom samostanu, indicija je da je ovdje i pokopan.

A gdje se danas nalazi ukop dokumentiran na fotografijama Srećka Urliha iz 1963. godine? Na njima se nalazi legenda da se nalaze u frankopanskom kaštelu. No to je očita pogreška. Da bismo mogli utvrditi poziciju grobnice morali smo pronaći povijesnu fotografiju svetišta nastalu prije 1963. godine, nakon koje je preko starog popločenja izvedeno novo. U tome nam opet pomaže fototeka riječkog Konzervatorskog odjela u kojoj se nalazi preslik fotografije R. Calearija iz 1940-ih godina. Grobnica je točno ispred glavnog oltara, no izvan prostora svetišta kojeg ograđuje barokna ograda. Dodiruje se stube povišenja svetišta. A na fotografiji otvorene grobnice vidi se da se oko njega nalaze kamene ploče posložene u obliku šahovskog polja, za razliku od svetišta u kojemu je popločenje izvedeno kao niz rombova.

Ulaz u grobnicu Nikole IX. i Vuka II. Krste Frankopana, samo je iskoristio stariju grobnicu Martina Frankopana. I ako se bolje zagledamo između dva lijesa vidjet ćemo ostatke dva starija ukopa. A na lijesu Nikole IX. možemo primijetiti uredno složenu zastavu koju spominje Pasconi.

Iako je otkriće do sada nepoznatog počivališta nekog Frankopana lijep nalaz, ovaj uspjeh nije nahranio moju znatiželju. Pasconijev navod dao mi je još materijala za istraživanje: o kakvom se maču i žezlu ispred oltara Sv. Katarine radi?

I ako nisu u grobnici, gdje se nalaze? I eto nas u Rimu, 1. listopada 1941. kada je Mussolini primio poslanstvo NDH na čelu s ministrom Lorkovićem. No ovdje ćete morati suspregnuti svoju znatiželju do sljedećeg pabirka.

Željko Bistrović/Primorski Hrvat