Kad sam već davne 1995. godine Gospodnje odlučio napisati članak o tadašnjem 35. festivalu hrvatskih kazališnih amatera održanom u Murteru, dvojio sam hoće li mi to objaviti Branko Turčić, tadašnji urednik Naute, revije o moru. Svejedno, pripremio sam članak, logotip Festivala i nekoliko fotografija… Bio sam tajnikom uredništva, odnosno “mali-poteci”, pa gdje će tajnik pisati nekakve članke te je li taj kazališni amaterizam baš toliko vrijedan da se mora o njemu nešto objaviti u jednome luksuznom mjesečniku i na finom papiru? Smogao sam hrabrosti, natipkao doma par kartica i poslao našem književniku i uredniku u Čižiće na Krku. Nakon tri dana me je nazvao:
– Heeeh… Poslao si mi onaj članak…
Nastala je kratka šutnja u eteru.
– Jesam… Mislim ako bi odgovarao za reviju…
– Ma ja to ne bih objavio, ali kad je moja žena vidjela, kaže mi “Objavi mu taj članak.” Znaš, i ona se je nekada bavila amaterski glumom, pa je malo, onako, osjećajna. Eto, samo da znaš, zahvaljujući mojoj ženi, objavit ćemo u sljedećem broju.
E pozivnica
I bi tako. Izišao je moj tekst u Nauti br. 6 od kolovoza 1995. dakle sa zakašnjenjem od dva mjeseca odkako je minuo taj festival u Murteru. Nije važno, jer ipak ostao je taj zapis, pa ovdje prilažem barem jedan vrlo važan odlomak:
Inače, jedini je to festival koji okuplja kazališne dobrovoljce, a u posljednjih nekoliko godina uživa i podporu Ministarstva kulture RH te mnoge amatere nije iznenadila prisutnost najvećeg zaljubljenika u kazališni amaterizam, doministra, gospodina Dubravka Jelačića Bužimskog, (književnika i dramaturga, op.). Njegovo mišljenje da mu “kazališni amateri vraćaju vjeru u kazalište”, znakovito je i budi nadu u sigurnu budućnost hrvatskoga kazališnog amaterizma.
Na tome davnom festivalu bilo je 15 predstava koje je izabrala izbornica Ranka Mesarić, nakon što je vidjela zamalo 120 predstava širom Hrvatske (koja nije bila pod srbočetničkom okupacijom. U festivalskom prosudbenom odboru bili su glumica Branka Cvitković, teatrolog Dalibor Foretić i redatelj Radovan Licht Milanov, a sve okrugle stolove vodio je pjesnik Jakša Fiamengo. Na posljetku nagradu za najbolju predstavu sasvim zasluženo dobio je mladi ansambl vinkovačkog Kazališta mladih “Joza Ivakić” za scensku igru “Zabranjeno je pucati u srne i jelene” prema pjesmama Miroslava Slavka Mađera i u režiji Rusmira Agačevića.
Festival
Danas je 2019. godina Gospodnja te se u razmišljanju o 59. festivalu hrvatskih kazališnih amatera sa zadovoljstvom i sjetom domišljam srdačnih susreta s osobama koje sam spomenuo. Nekojih, na žalost, više nema među nama. Nema niti najboljega festivalskog glumca Tomislava Zubčića Zupe (1951-2010), Metkovca (KUD Metković “Topot mrtvih konja”, prema djelu Vladimira Pavlovića), koji je nama iz Kazališne grupe Viktora Cara Emina sa širokim osmijehom na licu rekao: “Pa vi ste luuudi!” kad je čuo da smo na Festival donijeli Shakespeareovu “Oluju” – dva mjeseca prije one “Oluje” koja je pomela četnike iz SAO Krajine! A Zupa nije bilo tko, vengo metkovski rukometaš, planinar, kipar, glumac amater, knez Domagoj na Neretvanskom maratonu lađa i profesor u Srednjoj školi… Dakle, čovjek koji ne smije biti zaboravljen, a jest! Čuo sam da mu je i sin koju godinu ranije poginuo u prometnoj nesreći…
No, što taj dugotrajni festival, 59. redom, znači hrvatskoj javnosti, osobito kulturnoj, kako uopće promišljati tu državnu smotru kazališnih amatera na kojoj se okupljaju izabrani, najbolji hrvatski ansambli jednom godišnje i nakon nastupa strepe pred prosudbama stručnih ljudi, onih koji žive od kazališta i u kazalištu?
Dakle, Festival je počeo prvim dijelom u petak, 17. svibnja te je kroz tri dana izvedeno osam predstava, dok će od 24. do 26. svibnja biti zamalo veća gužva s obzirom da će biti izvedeno čak 14 predstava u očekivanju konačnog ishoda u nedjelju će biti objavljeno na završnici tko je zaslužio nagrade – najbolja predstava, režija, očuvanje kulturne baštine, najbolja glumica, najbolji glumac, epizodne uloge, inovativnost – sveukupno deset priznanja. Festivalsko Prosudbeno povjerenstvo koje će pogledati i ocijeniti 22 predstave radi u sastavu: Mira Muhoberac (dramaturginja i teatrologinja), Vjekoslav Janković (glumac) i Jasmin Novljaković (glumac i redatelj).
Sve predstave prošle su županijske smotre, a prema podatcima Hrvatskoga sabora kulture prijavljeno je čak 167 kazališnih predstava iz svih hrvatskih županija osim, na žalost, iz “napredne” i “kulturne” Istre! No, treba spomenuti i mršavu ponudu iz (moje) Primorsko-goranske županije gdje je izbornica prof. Dubravka Crnojević Car vidjela tek tri predstave, dvije iz Rijeke – navodnog “grada kulture” – te jednu iz Punta na otoku Krku. Istom, ovo je prva od šest posljednjih smotri koju smo organizirali o svom trošku, dakle, bez potpore “grada kulture” i županijskog proračuna.
Naravno, kao prethodne, i ove godine Kazališna grupa Viktora Cara Emina, najstariji amaterski kazališni ansambl u Hrvatskoj sa svojih 70 ljeta, ide na državnu smotru s predstavom “Igra” Samuella Becketa o svome trošku, uz obećanje Ureda Grada Rijeke da će nam troškove puta platiti naknadno s obzirom da se je moj zahtjev elektronički poslan “negdje zagubio” u njihovu protokolu!(?) “A što reći, koju posluku porati” kada ti jedna djelatnica odjela gradske uprave za kulturu (skraćeno OGUZAK) otpiše ovakav odgovor:
Natječaj za sredstva za 2019. ići će u lipnju pa zaduži nekog mlađeg da Vas prijavi kako biste si na vrijeme osigurali sredstva. (bez obzira kakvi bili rezultati vašega sudjelovanja ). Tako će sve biti u skladu s proklamiranim pravilima. Ovo su nova vremena, a ti pamtiš samo stara.
Skoro da nije niti potreban komentar na ovo, osobito na rječnik gospoje činovnice koja je sprema za mirovinu…
Istom, za razliku od smotri u drugim županijama, i ove godine izostala je barem skromna potpora riječke novinarske kaste (nekoliko radijskih postaja, dnevnik NL i gomila portala koje vode riječki uhljebi) nismo im valjda zanimljivi. No, za promidžbu bez plakata i programske knjižice te pozivnica, sami smo se pobrinuli obavijestivši javnost posredstvom Facebooka, baš kao da smo nekakve diverzantske skupine, a ne udruge u kulturi!
Odnos gradske i županijske uprave prema Kazališnoj grupi Viktora Cara Emina posebna je i vrlo tužna priča. Dakle, ansambl bez krova nad glavom na spomenuti 59. festival dolazi 23. puta te ukupno 25. puta ako računamo prethodna dva festivala dramskih amatera Jugoslavije koji su se održavali u Starome Gradu na Hvaru 1959. i 1960. Sveukupno je naš ansambl na tim festivalima odlukom stručnog povjerenstva čak šest puta imao najbolje predstave, a velik je i broj glumačkih nagrada što nas čini ponosnim i zato ne smijemo posustati u stvaralaštvu – pamtimo staro, da, i stvaramo nešto novo!
No, štogod bilo i kako god završio ovaj redom 59. festival hrvatskih kazališnih amatera, veseli spoznaja da je bio toliki broj predstava (167 prijavljenih), znači da kazališni amaterizam u nas ne posustaje. Hrvatski sabor kulture (osnovan 1947. kao Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske), zapravo jedini ozbiljno skrbi o hrvatskoj amaterskoj kulturi te promovira stvaralaštvo hrvatske mladeži i svih onih koji se ne srame reći da su “samo” amateri u svim vidovima umjetničkog izražavanja od folklora, likovnosti, kazališta do književnosti. Veseli i spoznaja da postoji veliko zanimanje za održavanje zasebne državne smotre isključivo pučkih predstava te bi najbolja stekla pravo nastupa na nekom od budućih Festivalu hrvatskih kazališnih amatera. Zapravo, pučka drama jest vrlo važan dio hrvatske tradicijske baštine i takvo zanimanje svakako treba podržati.
Siniša Posarić
PRILOG: SVE FESTIVALSKE PREDSTAVE I PRIZNANJA KAZALIŠNE GRUPE VIKTORA CARA EMINA:
FESTIVAL AMATERSKIH KAZALIŠTA JUGOSLAVIJE
1. 1. festival 1959. Stari Grad, Hvar – Hans Timayer MLADOST PRED SUDOM, režija: Anđelko Štimac
2. 2. festival 1960. Stari Grad, Hvar – Martin Benetović HVARKINJE, režija: Boris Lučić
– najbolja predstava
FESTIVAL HRVATSKIH KAZALIŠNIH AMATERA
3. 1. festival 1961. Rijeka – Matej Bor TEŠKI ČASOVI, režija: Ivan Cunt
4. 3. festival 1963. Varaždin – Miroslav Krleža LEDA, režija: Pavao Cindrić
5. 6. festival 1966. Topusko – Slavomir Mroszek POLICAJCI, režija: Slavko Šestak
6. 8. festival 1968. Zadar – Carlo Goldoni VELE BARUFE, režija: Anđelko Štimac
– najbolja predstava,
– najbolji glumac Rafael Pavletić,
– posebne pohvale za glumu: Branka Mesarov i Željko Pavletić
7. 9. festival 1969. Smokvice, Korčula – Miroslav Krleža Ciklus GLEMBAJEVI (Leda, U agoniji, Glembajevi), režija: Anđelko Štimac
8. 10. festival 1970. Karlovac – Drago Gervais DUHI, režija: Anđelko Štimac
– najbolja predstava,
– najbolji glumac: Rafael Pavletić,
– najbolja glumica: Fanica Borčić,
– pohvaljeni glumac: Željko Pavletić,
– najbolje epizodne uloge: Vasilije Dessardo, Nađa Orlandini, Branka Traub i Dragica Bošković
9. 11. festival 1971. Slavonski Brod – Marin Držić/Ivan Božić MANDE (izv. Tripče de Utolče), režija: Anđelko Štimac
– najbolja predstava,
– sudjelovanje na Festivalu dramskih amatera Jugoslavije u Prizrenu
10. 12. festival 1972. (grad?) – Aleksej Arbuzov IRKUTSKA PRIČA, režija: Anđelko Štimac
11. 13. festival 1973. Valpovo – Uroš Kilvajn KAKO SU KAPITANI VA MAŠKARE ŠLI, režija: Anđelko Štimac
– najbolja predstava,
– priznanja za glumu: Fanica Borčić, Željko Pavletić, Nađa Orlandini, Dalibor Fryda, Vasilije Dessardo i Ernest Jogan
12. 14. festival 1974. Topusko – Mirko Božić POVLAČENJE, režija: Anđelko Štimac
– najbolja predstava,
– najbolja muška uloga: Vasilije Dessardo,
– najbolja ženska epizoda: Fanica Borčić,
– pohvaljeni glumci: Dalibor Fryda, Željko Pavletić i Anđelko Somborski
13. 15. festival 1975. Novi Vinodolski – Mira Pucova OPERACIJA, režija: Anđelko Štimac
– drugo mjesto i sudjelovanje na Festivalu dramskih amatera Jugoslavije u Prizrenu
14. 28. festival 1988. Sv. Filip i Jakov – Friedrich Durrenmatt DANCE MACABRE, režija: Boris Lučić
15. 32. festival 1992. Čakovec – Ivan Bakmaz VJEŽBE U GOETHE INSTITUTU, režija: Boris Lučić
16. 34. festival 1994. Pulj (Pula) – Janko Polić Kamov TRAGEDIJA MOZGOVA, režija: Siniša Posarić
17. 35. festival 1995. Murter – William Shakespeare OLUJA, režija: Relja Prica
18. 36. festival 1996. Murter – NOVA, autor i redatelj Zvonimir Peranić
19. 37. festival 1997. Murter – INTERNETWORK, autor i redatelj: Zvonimir Peranić
20. 38. festival 1998. Murter – D´EMOTION´S, autor i redatelj: Zvonimir Peranić
21. 39. festival 1999. Stari Grad, Hvar – JA SAM LUD I NIŠTA MI NE MOŽEŠ, autor i redatelj: Siniša Posarić
22. 40. festival 2000. Stari Grad, Hvar – Janko Polić Kamov IZNAKAŽENI, režija: Siniša Posarić
23. 56. festival 2016. Pazin – Luko Paljetak GOVORI MI O AUGUSTI, režija: Siniša Posarić
– nominacija za glavnu ulogu: Damirka Vuković
24. 58. festival 2018. Pazin – IZGUBLJENA SAVJEST, autor i redatelj: Siniša Posarić
– nominacija za sporednu žensku ulogu: Damirka Vuković
25. 59. festival 2019. Vodice – Samuell Becket IGRA, režija: Siniša Posarić