Obzirom na brojne nejasnoće i nedosljednost iskazanu prilikom pokretanja postupka za preimenovanje Muzejskog trga u Trg Riccardo Zanella, osjećamo potrebu i smatramo svojom obvezom skretanje pozornosti javnosti na nekoliko bitnih elementa koji ostavljaju sumnju nad legalnošću i legitimnošću samog postupka preimenovanja.
Kao prva od spornih činjenica, ističe se nepostojanje konsenzusa unutar struke povjesničara o ulozi, zaslugama i djelu Riccarda Zanelle u vrijeme njegova mandata predsjednika Slobodne Države Rijeke.
Naime, uvidom u povijesnu građu koja pojašnjava gospodarsku situaciju u Rijeci u vrijeme njegova mandata, uviđa se da je Riccardo Zanella založio značajnu industrijsku i prirodnu baštinu u vidu jamstva za zajam koji je tražio od Italije.
Zannella je to definirao na izrazito kapitulantski i sluganski način kao jamstva “na svim pokretnostima, kao i na dobicima svake vrsti riječke države” .
Uz to, Zanella se obvezao da:
- Slobodna Država Rijeka neće podizati druge zajmove sve dok ne isplati ovaj prema Italiji,
- uveo je talijansku liru kao jedino platežno sredstvo u Slobodnoj Državi Rijeka;
- obećao Italiji da Slobodna Država Rijeka neće izdavati nikakve vrijednosne papire;
Vidi se da su njegovim djelovanjem preuzete obveze koje su neizdrživo opteretile Rijeku kao dužnika, a što je u konačnici dovelo Riječku Državu do aneksije Italiji.
Tim postupcima Riccardo Zanella izašao je iz okvira na kojim se temelje članci 4. 6. i 7. ODLUKE O NAČELIMA, KRITERIJIMA I POSTUPKU ZA ODREĐIVANJE IMENA ULICA I TRGOVA NA
PODRUČJU GRADA RIJEKE (“Službene novine Primorsko-goranske županije” broj 12/04, 44/09 i 21/12).
