Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana obilježava se 30. travnja kao u znak sjećanja na smrt hrvatskih velmoža 30. travnja 1671. koji su smaknuti u Bečkome Novom Mestu zahvaljujući izdaji i spletkarenju prevrtljivog Leopolda I.
Hrvatski pjesnik i pravaš August Harambašić (D. Miholjac, 14. srpnja 1861. – Zagreb, 16. srpnja 1911) posvetio im je prekrasnu pjesmu koju su uglazbili Slavonske lole.
Mnogi se kadikad pitaju odakle uzrečica “Navik on živi
ki zgine pošteno”, pa je dobro znati da je to peti stih treće kitice u pjesmi
“Pozvanje na vojsku” Frana Krsta Frankopana (Bosiljevo, 4. ožujka 1643. – Bečko
Novo Mjesto. 30. travnja 1671), hrvatskoga plemića, vojskovođe i pjesnika, a
pronađena je u njegovoj ostavštini koju je pisao kao uznik dok je čekao
smaknuće zajedno s hrvatskim banom Petrom Zrinskim. Čitava stihozbirka “Gartlic
za čas kratiti” ima 109 pjesama pisanih u jeziku kojega mi danas slabije
razumijemo.
POZVANJE NA VOJSKU
Na vojsku, na vojsku, vitezi zibrani,
koga god majka junačka odhrani;
jur bubnji, herpavke povsuda se čuju,
šipi, trumbite nadalek glasuju,
dični šeregi skup se zastaju.
Na noge, na noge, vi jalni ležaci,
u vojsku, u vojsku, hrabreni junaci,
sablje i puške na berzom priprav’te,
sebe i konje viteški oprav’te,
vreda potež’te k slavnom dundaru.
Stirajte od serca vsak oblak plahosti,
vazmite na se ščit batrivosti;
draže vam budi glas, ime, poštenje
neg hip, magnutje, sramotno živlenje;
navik on živi ki zgine pošteno.
Ni moč izmislit hvalnije skazanje
neg na mejdanu vridno deržanje
gdi gromi od pukaš i sablje se viju,
vnoga gospoda kerv svoju proliju
za domovinu, za veru kerščansku.
Boga višnega na pomoč zazov’te,
vaših starijih glas, ime ponov’te,
na svoje sprotivne navalj’te ognjeno,
jedan drugoga izruč’te ljubleno.
živ’te bratinski, pogin’te viteški.
Kada vam sriča na ruku potegne
ter neprijatelj iz mesta okrene,
oh, kakvo poštenje, pajdaši bogati,
sablje, paloši i konji bahati,
sprave kovane, sviti gospocske.
Nu, bratja ljublena, na noge, na noge,
turskom misecu da stlačemo roge,
za veru kerščansku, viteštva zlamenje,
svitu na hasan, a nam na poštenje,
naj nam ne budi premilo živlenje.
Pjesma “Pozvanje na vojsku” je 35. po redu, a još jedna je zanimljivost što se je Krsto podpisivao pjesničkim nadimkom Ditela ili Ditelina.
Navik on živi ki zgine pošteno
Siniša Posarić