Ovaj je češki slikar rođen 1869. godine u Vrchlabí. U godinama 1888.-1896. đak je na praškoj akademiji kod profesora Františeka Sequense, Maximiliana Pirnera i Václava Brožíka. Dvije godine je živio u Mnichovom, a zatim je boravio u Dalmaciji, Crnoj Gori i Albaniji, te je slikao motive iz ovih pokrajina. Među njima grad Skenderbeg u Albaniji i seriju slika iz manastira Ostrog u Crnoj gori.
U Sarajevo je došao sa svojom ženom Ludmilom, rođenom Kleinmond, kojoj je to bio drugi brak. Ovdje je Jan Karel otvorio slikarsku školu 2. rujna 1906. godine. Tu su svoje prve slikarske poduke dobili Jovo Bijelić, sestre Pleyel, Lujza Kuzma-Mijić, Adela Ber-Vukić, Đoko Mazali, Petar Tiješić. Godine 1907. sa svojom ženom je održao izložbu u prostorijama Društvenog doma, sa slikama s motivima iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore. U Sarajevu je nastalo njegovo djelo „Guslar“, koje je reproducirano kao razglednica pod nazivom „Na domaćem ognjištu“. Vjerojatno je tada nastala i slika „Prodavači lubenica“. Grafika džamije u Taslidži/Pljevlji potpisana je s inicijalom JJK, te se pretpostavlja njegovo autorstvo.
Za crkvu Presvetog Trojstva u Sarajevu slikao je 1906. godine dvije kompozicije u svetištu. Na zapadnom zidu prikaz Preobraženja Kristovog, a na istočnom Krštenje Isusovo na Jordanu. Izradu ovih kompozicija donirali su zemaljski poglavar Albori, te oberstar Feszl (godine 1968. ove je slike preslikao uljenim bojama sarajevski slikar Ante Martinović). Za biskupa Josipa Stadlera izradio je seriju bosansko-hercegovačkih biskupa, za što mu nije plaćeno.
Godine 1907. rodila mu se kćerka Ludmila u Splitu. Godine 1908. seli se na Sušak. Ovdje je pod imenom Ivan Karlovič-Janovsky zabilježen kao profesor crtanja na Kraljevskoj realnoj gimnaziji i Kraljevskoj trgovačkoj školi na Sušaku gdje je predavao do godine 1913.
Za sokolaški slet na Sušaku izradio je 1908. godine motiv na dopisnici koji smo već prikazali u prilogu Hrvatski sokol u Rijeci i okolici. Godine 1911. imao je slikarsku školu u Opatiji.
U Pomorsko-povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci nalazi se njegov portret Marijana Derenčina iz 1910. godine. (https://digitalni.ppmhp.hr/?pr=i&id=22100). Upravo me ovaj portret, nakon sokolske razglednice, naveo da se podrobnije pozabavim našim Janom Karelom.
U pulskom listu Omnibus od 11. 6. 1908, br. 875. nalazi se vijest o tome da je u nedjelju 7.6.1908. u Voloskom u „Narodnom Domu“ Jan Karel Janovsky otvorio izložbu koja će trajati mjesec dana. U istom glasilu od 12. 6. 1908, br. 876. o istoj izložbi se donosi da je sveukupno izloženo 150 slika, od čega stotinu Jana Karela i njegove žene Ljudmile, a pedeset njegovih sušačkih i riječkih đaka. Slike prikazuju većinom prirodu i narodni život iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine pa dalmatinskog, hrvatskog i istarskog primorja.
Zakošek u svome Opatijskom albumu navodi kako je Jan Karel u Opatiju stigao 1910. godine zaposlivši se na Maloj komunalnoj gimnaziji, na kojoj je radio i kao nastavnik tjelovježbe. A od školske godine 1913/14 iste nastavne sadržaje predavao je i na Šegrtskoj školi. Zakošek još navodi kako je Jan Karel u rujnu 1913. godine izlagao zajedno sa slikarom Pavlom Gustinčićem u opatijskoj gimnaziji.
Zajedno sa svojom ženom stvorio je tematski ciklus akvarela Austro-ugarski narodni tipovi („Rakousko-Uherské typy lidové“) čije je reprodukcije tiskao nakladnik Romuald Promberger iz Olomouca. Narodne nošnje iz Istre i Kvarnera reproducirane su u seriji XIV, a u seriji XVIII. još neke iz Istre. Dio ovih ilustracija donesen je 1932. godine u knjizi „Nezaboravna naša Istra“. Moramo primijetiti da su ilustracije njegove žene puno kvalitetnije i životnije od njegovih.
Nakon Prvog svjetskog rata zatičemo ga u Mariboru. Od 1920. do 1924. član je te u početku potpredsjednik Umjetničkog kluba Grohar. Zabilježen je kao izlagač na više umjetničkih izložbi ovog kluba. Tako je na prvoj izložbi izložio 24 slike, a njegova žena Ludmila 10. Neki naslovi privukli su našu pažnju. Tako Ludmila izlaže sliku „Pogled na Rijeku“, a Jan Karel „Kanal Rječina“ i „Vodopad Rječine“. Izlagao je i na III. izložbi Umjetničkog kluba Grohar u Mariboru, te V. izložbi jugoslavenskih umjetnika u Beogradu, obje u 1922. godini. Zadnju izložbu s mariborskim društvom imao je u Hodoninu 1924. godine, gdje je izložio tri slike, od kojih jednu pod nazivom „Scirocco (na Quarneru)“.
Nakon ove potonje godine slikar se sa svojom ženom i kćerkom vraća u Prag. Umro je 10.8.1931. u mjestu Louny.
Pitanje je da li je Jan Karel nemirnoga duha zbog sebe ili zbog svoje žene, koja se možda sklonila u balkansku provinciju Austrougarskog carstva kako je ne bi osuđivali zbog njezine rastave. Jan Karel je prosječni akademist koji je ovdje pronašao svoje mjesto pod suncem, slikajući romantične motive južnoslavenskih zemalja. Odlazak iz Sarajeva poklapa se sa neplaćanjem biskupa Stadlera za njegove slike. U odlasku iz Rijeke u Maribor naslućujemo uzrok u zbivanjima krajem Prvog svjetskog rata, kada u talijanskoj okupaciji brojni monarhijski nastrojeni pojedinci ovdje nemaju svoje budućnosti. Maribor, s druge strane upravo tada, kao središte južne Štajerske koja ostaje u Jugoslaviji, dobiva veći značaj. No niti ovdje mu ruže ne cvjetaju. U zapisnicima Umjetničkog kluba Grohar daje se iščitati da nije bio pri novcu, jer su ga upozoravali na neplaćanje članarina. Najviše je pak svojih slika izradio u svojoj kvarnerskoj fazi. A po portretu Marijana Derenčina možemo prosuditi i da je ovo njegovo najkvalitetnije razdoblje. I dok se već posvećujem istraživanjima drugih slikara koji su prošli Rijekom, kao što su Christian von Maÿr, Joseph Horaczek i Ludwig Rubelli von Sturmfest, nadam se da ćemo u međuvremenu pronaći i druge slike Jana Karela s motivima našeg zavičaja.
