Riječki Pabirci XIX: Riječka obitelj Štemberg (Stemberg, Stemberger, Steinberg)

U riječkoj historiografiji čitav je niz nedovoljno obrađenih i slabo poznatih obitelji i pojedinaca. Među njima značajno mjesto pripada obitelji Štemberg.

Po Francu Poklaru potječu iz nekadašnjeg sela Pake (na lokalitetu napuštenog sela nedavno su pronađeni temelji srednjovjekovne crkve Sv. Marije Magdalene). Bježeći pred Turcima naselili su se prvo u Klani, a potom u Rijeci. Obogatili su se trgovinom drvetom.

U Pomorsko povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci pohranjen je vrlo lijep prikaz njihovog genealoškog stabla, u podnožju kojeg se nalazi njihov grad Kalec te dva obiteljska grba (sl. 1.). Ovo je stablo temeljni izvor za genealogiju obitelji. Iako postoji i genealogija koja se čuva u Narodnom muzeju u Labinu, koju je izradio Herman Štemberger, labinski povjesničar amater. No ona je fantastična izmišljotina autora koja nema nikakvu znanstvenu vrijednost.

Obiteljsko stablo u PPMHP-u započinje s Adrianusom de Steinbergom. Njegov sin Vincent živio je u Klani, u kojoj je i pokopan 1620. godine. U grobljanskoj kapeli Sv. Mihovila sačuvana je njegova nadgrobna ploča (sl. 2.). Na njoj se nalazi neuobičajen simbol – sunce. Razmišljajući što bi ovaj prikaz mogao predstavljati pala mi je na pamet ideja  da se radi o kripto simbolu protestantske pripadnosti. Kao igra riječi sunce (sole) može označavati protestantske sole. Iako ova interpretacija može zvučati nategnuto, naišao sam na paralelu koja bi mogla poslužiti kao potvrda ovoj tvrdnji, sablju Jurja Rakoczyja, također protestanata, iz 1631. godine. Na njoj se nalazi prikaz sunca i natpis Soli deo gloria (sl. 3.). Štembergovi su u Rijeci imali kuću u kontradi Sv. Barbare. A upravo se u ovoj kontradi nalazi zgrada s nadvratnikom na kojem je uklesan natpis: soli Deo gloria (sl. 4.).

Vincent Štemberger bio je otac Bartolomeja, Jurja, Ivana i Jeronima. Jeronim je zabilježen kao župnik u Jelšanama. Vrlo je zaslužan za Rijeku jer je oporučno ostavio značajnu sumu za osnivanje zaklade zalagaonice Monte di Pietà. U crkvi Uznesenja Marijina dao je podići oltar Sv. Petra. Od starijeg oltara sačuvana je slika Predaja ključeva Sv. Petru na kojoj se nalazi njegov portret. Unutar crkve nalazila se i grobnica obitelji, čija je nadgrobna ploča sačuvana u lapidariju oko crkve (sl. 5.). Jeronimov pak brat Bartolomej otac je Katarine, žene riječkog slikara Ivana Franje Gladića, koji je navedenu palu naslikao.

Među braćom je najpoznatiji Juraj, koji dobija plemstvo te grbovnicu od cara Ferdinanda II. 1622. godine kao zahvalu za vojnu pomoć prilikom obrane Bakra od mletačke opsade 1611. godine. Grbovnica je sačuvana u kopiji iz 1766. godine koja se također čuva u PPMHP-u. Kako je navedenim činom Juraj postao plemić Svetog Rimskog Carstva, njemu i njegovoj braći izdaje se 1631. godine grbovnica kojom ih se proglašava plemićima Ugarskog kraljevstva. Obitelj u grbovnicama dobija izmijenjeno prezime „von Steinberg“. Juraj se višekratno spominje u izvorima s početka 17. st. kao podkapetan i kapetan Kastva. Ujedno je upravljao Gotnikom te kupio grad Kalec (sl. 6.). Ovaj grad nije bio dugo u posjedu obitelji. Wolf Ernest Steinberg, Jurjev unuk,  prodao ga je 1689. Hansu Adamu von Petengal.

Sin Wolfa Ernesta bio  je Franz Anton Steinberg. Na njega sam prvi puta naišao pregledavajući zvono s Gradske ure u Rijeci, na kojem se nalazi njegov grb (sl. 7.). Istražujući ga uvjerio sam se kako se radi o zanimljivoj i svestranoj osobi. Bio je geodet, slikar, inovator, nadzornik cesta, službenik carske dvorske blagajničke i rudarske komisije. S tri se godine iz Kaleca preselio u Cerknicu. Školovao se kod isusovaca u Ljubljani, gdje se i preselio godine 1720. Od 1724. carski je upravitelj idrijskih rudnika za koje je izradio i model Idmographia Metalli fodinarum Hydricarum mechanica. Istraživao je plovnost rijeka u slovenskim pokrajinama te Cerkniško jezero o kojem je izdao i knjigu (sl. 8.). Nadzornik je državnih cesta u Kranjskoj od 1712. godine, a 1723. izdao je uzorne upute za gradnju i održavanje cesta koje je još mnogo godina bilo u upotrebi u Austriji i inozemstvu. Jedna od cesta koje je popravljao u našim stranama, uz one prema Gorici i Trstu, bila je prema Rijeci. No povezan je i uz buduću Karolinu. Nakon što je Karlo VI. dao nalog za gradnju ceste od Broda na Kupi do Bakra Franz Anton je pregledao dotadašnji put.

Zadnji pripadnik odnosno pripadnica obitelji Štemberg u Rijeci bila je Tereza, majka Ljudevita Josipa (Ludwig Joseph/Lodovico Giuseppe) Cimiotti-Steinberga (sl. 9.). Rođen je u Rijeci 1810., a preminuo u Beču 1892. godine. On je jedan od posljednjih riječkih patricija, višestruko zaslužan za razvoj našeg grada. Najpoznatiji je po svojoj neobjavljenoj povijesti Rijeke. Koja je prekrasna tema za jedan od sljedećih priloga.

Željko Bistrović