Na Pepelnicu, odlazilo se na Trsat pojesti tanjur bakalara i popiti žmuj domaćeg poslije mise. Trsatski krčmari udvadesetostručili bi tada dnevni utržak. Jednom prilikom netko je rekao da se još jednom gotovo cijela Rijeka iselila u zemlju Frankopana, misleći na Trsat. Oni, kojima se to nije dopadalo, pokrenuli su inicijativu da se na Čistu srijedu 1877. umjesto na Trsat, ode u Gradski park na Mlaci, kod tamošnjeg gostioničara. Od te zamisli ionako ništa nije bilo. Domaći žmuj je na Trsat 1890. privukao 5.000 ljudi, a Rijeka je, prema popisu pučanstva iz te godine imala 29.494 stanovnika. Takoreći jedna šestina. Giardin je svoje goste zadobivao postupno, na bakalar i haringe, baš kao i konkurentska Kantrida i Sveta Ana.
U staroj Rijeci postojao je još jedan zanimljiv običaj. Na Pepelnicu bi se riječki ribari okupili na početku trsatskih stuba, pa krenuli ka Trsatu, noseći barku razvijenih jedara na kolima (carrus navalis).