Opatijski fotograf Edmund Jelušić nije nepoznat proučavateljima fotografske baštine našeg kraja. No, za razliku od nekih drugih fotografa djelatnih u našim krajevima (kao što su npr. Carlo Zamboni i Illario Carposio) o njemu se malo toga zna. Rodio se u Rijeci, 17. studenog 1863. godine, a preminuo je u Opatiji 22. srpnja 1934. Njegov „Atelier Jellusich“ nalazio se u Opatiji na adresi Reichsstrasse 25.
Prema Ervinu Dubroviću njegov riječki atelier bio je djelatan od 1887. do 1913. godine. Znamo da se nakon 1903. godine nalazio u kući Schittar, na adresi Korzo 23, jer je u Državnom arhivu Rijeke sačuvan njezin projekt koji je izradio Emili Ambrosini. Kasnije ga na tom mjestu nasljeđuje fotograf Andrioni.
Osnovne biografske podatke o Jelušiću pronalazimo u tekstu Ervina Dubrovića u knjizi „Arte miracolosa“ i predmetnici u Hrvatskom biografskom leksikonu. No ovdje je Jelušić vrednovan kao atelijerski i fotograf žanra i reportaže te je suprotstavljen Carposiju. Kako Dubrović kaže: „… osobit je trag ostavio izvan mondenoga građanskog kruga. Dok je Carposio bio fotograf Rijeke i dostojanstvenoga gradskoga života, Jelušić je snimao primorski pučki ambijent i narodnjački pokret.“ Dalje nastavlja: „Carposio je svojim fotografijama želio uvećati ugled svojega grada i potaknuti ponos njegovih građana, Jelušić je pak bio čovjek iz maloga primorskog svijeta kojega se nikad nije odrekao.“ Ova valorizacija Jelušićevog rada najblažim je riječima netočna, a temelji se na ograničenom dijelu njegova opusa.
Važno je primijetiti kako je Jelušić nosio prestižnu titulu dvorskog fotografa (Hof–photograph). Što je jasno vidljivo u znaku na poleđini fotografija u kojem dva grifona drže štit s Jelušićevim monogramom sastavljenim od njegovih inicijala nad kojim se nalazi carska kruna. Ova titula nije bila samo prazno slovo na papiru već je sa sobom nosila i neke povlastice. Samo je Hof-photograph mogao fotografirati članove carske obitelji ili njihove goste. Prvi fotograf u Beču kojemu je car Franjo Josip dodijelio ovu titulu bio je Ludwig Angerer. Tako da je Jelušić pripadao fotografskoj eliti Austro-ugarske monarhije.
Koristeći ovu povlasticu Jelušić je 2. travnja 1897. godine fotografski zabilježio događanje u Opatiji koje je prenio berlinski časopis za biciklistice „Die Radlerin“ (trebamo imati na umu kako je biciklizam krajem 19. st. bio pomodni sport aristokracije, a u Opatiji je tada postojalo čak pet biciklističkih klubova – jedan hrvatski, dva talijanska i dva njemačka). Radilo se o druženju njemačkih biciklističkih klubova iz Opatije, Ljubljane, Trsta i Beča. U bogatom programu sudjelovala je udovica nadvojvotkinja Stephanie kojoj je predsjednik opatijskog biciklističkog kluba Anton Kiener predao buket cvijeća. Fotografija Edmunda Jelušića uhvatila je baš ovaj trenutak.
Stephanie je snimio i u zasebnom portretu. Među fotografiranim pripadnicima carske obitelji nalazi se i nadvojvotkinja Marija koju je ovjekovječio sa svoja dva sina, Karlom i Maxom. Karla je pak kao posljednjeg austro-ugarskog cara snimao i 1917. godine prilikom njegova dolaska na željezničku postaju u Matuljima. Ovdje njegova uloga nije bila primarna jer se pridružio carskom fotografu Heinrichu Schumannu koji je autor fotografskog albuma u kojem je dokumentiran posjet cara istarskim gradovima (objavljen u monografiji „Posljednji car u Istri“ Humanističkog društva Histria iz Kopra).
Jelušić je fotografirao društvenu elitu, među kojom se nalazi i nadvojvoda Adolf od Luksemburga. Zabilježio je i nekoliko inauguracija riječkih guvernera, među kojima su one Sándora Nákóa i Stefana/Istvána Capello von Wickenburg. Portret grofa Wickenburga, kao tadašnjeg guvernera Rijeke, sačuvan je u Austrijskom nacionalnom arhivu (https://www.archivinformationssystem.at/detail.aspx?ID=4085613).
Fotografirao je i ostalu klijentelu koja je pripadala najvišem sloju tadašnje aristokracije i građanstva koje je boravilo u Opatiji. Ovjekovječio ih je u opuštenim trenucima odmora u barkama, na brodovima, pa čak i u moru u kupaćim kostimima. Ponekad bi ovi turisti iz Opatije organizirali izlet u okolinu, pa je tako Jelušić snimao turiste na ovim izletima, kao npr. na trsatskom kaštelu.
Jelušić je fotografirao i najobičnije studijske portrete, no također na vrhunskoj obrtničkoj razini. Među poznatim osobama koje su privukle našu pažnju nalaze se Emma Ostaszewska, Ivana Brlić Mažuranić, Heinrich von Littrow i slikar Arthur Kurtz na pogrebnom odru.
Osim ljudi inspirirala ga je i Opatija, koju je snimao za turističke vodiče i razglednice. Ali ga je privlačilo i olujno opatijsko more koje je više puta zabilježio. Tako da je snimio i val koji je zapjenio šetnicu opatijskog Lungo marea i prelio se preko njegove ograde. Svojim fotografijama postao je kroničar opatijske povijesti do kraja Prvog svjetskog rata.
Izrađivao je panoramske snimke ostalih istarskih mjesta, a za Kastav je izradio cijeli album (tako se fotografija kule Malinice čuva u Pomorsko povijesnom muzeju Hrvatskog primorja pod signaturom PPMHP 104498, Lokvina pod 103346, a gradska vrata s ložom pod 100527). To nije sve što ga je u Kastvu privuklo jer je snimio još nekoliko gradskih ambijenata, ali i gotičku pokaznicu koja se čuvala u župnom dvoru.
Godina 1904. za njega je bila izrazito plodna. Tada je fotografski zabilježio otvaranje evangeličke crkve u Opatiji, kojemu je prisustvovao i nadvojvoda Adolf od Luksemburga. Snimio je i posjet švedskog kralja Oskara I. koji se u Opatiji susreo s carem Franjom Josipom. Zatim je fotografirao učesnike IV. znanstvenog kongresa Centralnog saveza balneologa Austrije u Opatiji. No ono što iznenađuje je da su ga iste godine angažirali za izradu fotografskog albuma obilježavanja godišnjice gradnje planinske pruge Semmering. Čini se da je ovaj posao obavio prema preporuci nekog od njegovih zadovoljnih opatijskih klijenata. Kojih nije nedostajalo. Među njima je i Julius Glax, jedan od onih balneologa koji su prisustvovali kongresu u Opatiji, ali i autor knjige „Wintercurort und Seebad Abbazia“ koju je Jelušić opskrbio svojim fotografijama. A u obiteljskom arhivu Glax-Fischinger nalaze se i druge Jelušićeve fotografije.
Zajedno s poznatim pomorskim fotografom Aloisom Beerom snimao je porinuće broda Szent Istvan. Konvolut fotografija brodogradilišta Danubius (https://www.dorotheum.com/de/l/5783395/) koji se prodavao na aukcijskoj kući Dorotheum pomaže nam da Jelušića prepoznamo i kao autora nekih poznatih i već objavljenih fotografija ovog riječkog brodogradilišta.
Osim austro-ugarske aristokracije i sloja bogatog građanstva fotografirao je i domaće ljude i događaje vezane uz hrvatski narodni pokret. Među njima nailazimo na Jurja Dobrilu, Dinka Vitezića i kuću Vjekoslava Spinčića. Kao i na blagoslov neke zastave u Opatiji, portrete Vilima Gustava Broža i Vida Švalbe kojega je snimio u djetinjim godinama kako sjedi na stolici. Aukcijska kuća Barac i Pervan prodavala je njegov grupni portret riječkih gimnazijalaca.
Najstarija fotografija najpoznatijeg riječkog Hrvata Erazma Barčića je Jelušićeva. A on je fotografirao i Barčićev sprovod, slušajući kako patricijsko zvono posljednji put zvoni jednom riječkom patriciju.
Jelušić u Opatiji ostaje i nakon talijanske aneksije 1918. godine. Ivan Jeličić primijetio je kako ga je 2. veljače 1921. guverner Venezie Giulie, kao politički neangažiranu osobu imenovao među sedam članova odbora općinske uprave Opatije. No uz ostale netalijane i Jelušić je na ovo mjesto dao ostavku, već 17. lipnja 1921. Primjetili smo kako je u međuraću fotografirao opatijsku vilu svjetski poznatog violiniste Jeana Kubelika. Kako njezinu vanjštinu, tako i unutrašnjost. Violinsku priču nastavio je i s Franjom Kresnikom, kojemu je snimio njegove violine.
Kao jednom od najznačajnijih domaćih fotografa bilo bi pristojno posvetiti mu izložbu. Njegove se fotografije čuvaju u Muzejskoj zbirci Kastavštine u Kastvu, Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja te Državnom arhivu u Rijeci. Zadatak koji nam preostaje je pronaći njegove fotografije u drugim muzejskim i arhivskim zbirkama te privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu kako bi planirana izložba dostojno obilježila njegov doprinos povijesti hrvatske fotografije.
