Anton Kikaš o sebi je rekao: ” Podrijetlom sam iz Bijakovića pokraj Međugorja, marijanskog svetišta, a djetinjstvo sam proveo u bosanskom gradiću Kaknju. Već s trinaest godina otišao sam u Sarajevo, upisao Geodetsku tehničku školu i sa sedamnaest godina postao najmlađi geometar u bivšoj državi.

Kao geometar sam radio i mjerio po BiH i Hrvatskoj, da bih nakon toga upisao Geodetski fakultet u Zagrebu i diplomirao 1967. Samo godinu dana kasnije, znajući da bez članstva u partiji neću moći napredovati odlučio sam otići u Kanadu. Još kao student imao sam sukob s čelnim ljudima partije na fakultetu.

Tražio sam sredinu u kojoj ću naći slobodu govora, rada, kreiranja i ostvarenja svog životnog sna, otvaranja vlastitog projektnog biroa, što sam u Torontu i ostvario. Ali prije toga polagao sam ispite iz urbanizma, građevine i geodezije i dobio dozvole za obavljanje ove tri djelatnosti. Upravo ove tri struke bile su dovoljne za projektiranje novih naselja ili kako ja volim reći, mijenjao sam farme u nova naselja i bio jedini consultant u Torontu, koji je imao sve tri dozvole.”

Poslovno carstvo Anton Kikaš stvorio je u kanadskoj Mississaugi. Radio je i projektirao brojna naselja i kvartove u Kanadi, gradio u Maroku, na Karibima, ceste u Meki u Saudijskoj Arabiji, promovirao je nogometne utakmice u Los Angelesu, a 1987. godine uspio je osnovati Katedru za hrvatski jezik i književnost na sveučilištu Waterloo. Prikupio je novce i za izgradnju crkve u Oakvilleu. 

„Kada se čovjek ne plaši mrijeti, on dobija neku nadnaravnu snagu, a svjetlost vjere u Boga, tek tada dobija svoj puni sjaj.“

“Hrvatska je samo jedna,
Nema zlata tako vrijedna.”

Anton Kikaš je bio uhićen 31. kolovoza 1991. jer je sam u Boeingu 707 za obranu Hrvatske pokušao dostaviti 18 tona pješačkog i protuoklopnog naoružanja. Oružje je kupio u Južnoj Africi, a za transport je bila zadužena tvrtka Uganda Airlines. Plan je bio letjeti prema Trstu, i manevrom sletjeti u Ljubljanu. No ulaskom u jugoslavenski zračni prostor, prema Kikaševoj tvrdnji pogreškom pilota, ruta je promijenjena. Dva lovačka Mig-a Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva presrela su Boeing i zapovjedila pilotu da ga spusti u zagrebačku vojnu zračnu luku. Vojnici JNA zaplijenili su oružje i u dramatičnim okolnostima uhitili Kikaša.

Nakon batinanja Kikaš je prebačen u vojni zatvor u Beogradu gdje je proveo tri mjeseca. Ondje je u lošim uvjetima prolazio torture uz prijetnje likvidacijom.

Razmijenjen je 25. studenog 1991.

Godine 1992. od Guvernera Kanade, zastupnika britanske Kraljice, dobio je priznanje i medalju za njegov značajan doprinos prosperitetu Kanade, a Vijeće Etničkog tiska Kanade proglasio ga je Čovjekom godine 1992. Povodom 60-te obljetnice Kraljevstva, 2012. godine, dobio je Dijamantnu jubilarnu medalju Kraljice Elizabethe za doprinos Kanadi. Bio je član užeg vijeća Olimpijskog odbora u Torontu i član kanadske delegacije u Moskvi u srpnju 2001. povodom izbora domaćinstva Olimpijskih igara. Institut za liderstvo i inovacije u Torontu uvrstio ga je 2018. u knjigu „150 iznimnih Kanađana“ povodom 150-te obljetnice državnosti Kanade.

Misija Antona Kikaša je misija ljubavi, vjere i domoljublja.
U studenome ove godine posjetio je Istru, Hrvatsko primorje i Zagreb u kampanji koja je uključivala prikazivanje dva filma koje je producirao, u režiji Jakova Sedlara – film Nisam se bojao umrijeti i dokumentarni film Hrvatske sportske legende u čast 120 godina hrvatskog sporta. Na projekciji u dvorani Euroherca u Rijeci, predsjednik Primorskog Hrvata Zvonimir Kamenar predao je gospodinu Antonu Kikašu ZAHVALNICU

ZA ŽIVOT POSVEĆEN LJUBAVI PREMA HRVATSKOJ, NJENOJ BAŠTINI, LJUDIMA I VRIJEDNOSTIMA.

VAŠ JE ŽIVOT POSTAO NAŠ UZOR.

Izvršna voditeljica Vedrana Spadoni Štefanić darovala mu je majicu Primorskog Hrvata i zahvalila za sve što čini za dobrobit svoga naroda i Hrvatske.

U povodu 28. obljetnice razmjene Antona Kikaša i skupine zarobljenih hrvatskih branitelja, zatočenika srpskih logora, Hrvatski generalski zbor organizirao je 7. studenog svečanu dodjelu velike srebrne plakete hrvatskom domoljubu iz Kanade.


Prvu pjesmu koju je Anton Kikaš napisao po izlasku bila je „Hvala“ gdje u završnim stihovima kazuje:
Opet ćemo prijatelji skupa
Dijelit patnju, radost, blagostanje
Slobodu Hrvatskoj nitko uzet neće
Ljubav će biti naše ratovanje.

Prethodni članakKAKO KOMUNICIRATI S MEDIJIMA
Sljedeći članakPutom Sunca – Crveni bojovnici iz Horezma