Kada mi je Gjon Antoni pokazao rukopis i ilustracije svoje knjige „Tajanstveni morčići“ upitavši me da li bih mogao napisati recenziju morao sam ga odbiti jer smatram kako je recenzija ozbiljan posao te da osobno moram poznavati svu relevantnu literaturu koja je dosada o njima napisana. Tada ju, nažalost, nisam poznavao.
U međuvremenu sam proučio svu relevantnu literaturu, koja opsegom nije obimna. Riječ je o svega tri rada koja su napisali Riccardo Gigante, Radmila Matejčić i Erna Tonchinich. U njima su navedeni podaci o povijesti morčića, njihovoj tipologiji, opisi tehnologije izrade, te podaci o pojedinim moretistima. Ono što je zajedničko navedenim autorima je to što su svo troje teoretičari (povjesničar i povjesničari umjetnosti). Antoni Gjon se od njih razlikuje u tome što je praktičar, tj. što je zlatar koji je nositelj umijeća izrade morčića. Njegov otac Jozef Antoni zanat moretista naučio je od Raula Rolandija, te je usvojeno znanje prenio na svog sina. Tako da je Gjon Antoni posljednji riječki moretista koji poznaje tradicionalnu izradu riječkih morčića.
Osobnost Gjona Antonija očituje se u strukturi knjige, koja ne slijedi uzuse povijesnoumjetničke struke. No autor u njoj iznosi neke svoje zaključke koji mogu na prvo čitanje zvučati nevjerojatno, pogotovo ako kao premise imamo tri spomenuta rada o morčićima. No upravo uzevši u obzir sve do sada napisano, usuđujem se zaključiti kako o morčiću, tj. o njegovoj genezi i tipologiji, ne baratamo s previše pozitivnih činjenica te da rad Antoni Gjona prvi i do sada jedini preispituje temelje dosadašnjih spoznaja.
Osnovne hipoteze Antoni Gjona su te da je morčić nastao kao muška naušnica koja se nosila na jednom uhu, da je pokrivalo za glavu morčića deriviralo iz osmerobazne krune, te da je sadašnji oblik naušnice imao dvije predfaze prema čemu izvodi i relativnu kronologiju njihovih oblika.
Knjiga opseže 102 stranice. Vizualno je atraktivna, kvalitetnog prijeloma i vrlo čitljivog sloga, s pomno izabranim ilustrativnim prilogom među kojima su fotografije Silvestra i Srećka Ulricha, foto Luigija, foto Kurtija i Krešimira Pavića. Među 56 ilustracija nalaze se stranice originalnog kataloga zlatarskih proizvoda Adolfa Meierlea, nekoliko tabli s fotografijama raznovrsnih modela/kalupa morčića, nekoliko tabli različitih zlatarskih predmeta sastavljenih od morčića, te fotografije alata i dokumenata riječkog moretista Modesta Antonija Rubessa. Sva ova građa dio je neprocjenjive moretističke zbirke u posjedu autora ove knjige, Gjona Antonija.
Predgovor knjizi napisali su msgr. dr. Ivan Devčić, nadbiskup Riječke nadbiskupije i Erika Jurišević, arheologinja. Poglavlja knjige su kratka, a u nastavku navodimo njihove naslove: Zlato kao ostavština, Uvod, Legenda, Najstariji način izrade muške naušnice, Prva muška naušnica morčića, Ženska ogrlica iz starijeg razdoblja, Kruna u katedrali Sv. Vida, Štit na naušnicama, Emajli, Boje i brojevi, Odljevak u sipinoj kosti, Kalupi, Koliko vrijede morčići, Cizeliranje, Rubessa (Rubeša) – Natale Antonio (1874. – 1941.) i Modesto Antonio (1908. – 1994.), Oproštaj od zlatarske djelatnosti, Biografija, Kiparski radovi i umjetničke medalje, Rijeka zaslužuje muzej morčića. Pogovor knjizi napisao je Silvije Tomašević. Izdavač knjige je Agencija Roma d.o.o. iz Rijeke, Knjiga je tiskana 2017. u Tiskari Impress d.o.o. iz Matulja koja je odradila i grafičku pripremu.
Riječki je morčić jedinstven svojim oblikom, tehnologijom izrade i folklorom koji se oko njega stvorio. Kao iznimna riječka baština koja svojim značajem nadilazi lokalne okvire zaslužuje svoj muzej. Kao što i autor knjige „Tajanstveni morčići“, dugogodišnji riječki zlatar, kolekcionar i umjetnik, Gjon Antoni, zaslužuje dostojno iskazivanje počasti za sve što je na afirmaciji morčića do sada učinio te je potrebno da mu šira društvena zajednica i nadležne institucije pomognu u ostvarenju inicijativa oko osnivanja muzeja, registracije umijeća izrade morčića kao nematerijalne baštine i prijenosa umijeća izrade morčića.
Dr.Sc. Željko Bistrović