ČAKAVSKO NARJEČJE

Božidar Finka, 1971.

0
822

OPĆI PODACI
Čakavsko je narječje jedno od tri osnovna narječja hrvatskog
jezika.

ČAKAVSKO NARJEČJE KAO KNJIŽEVNI JEZIK

Čakavsko je narječje najstariji jezik hrvatske pismenosti, dobrim dijelom, osobito u prvo vrijeme, pisane glagoljicom. Sačuvani su mnogi privatno-pravni i javno-pravni spisi, zapisi i natpisi, počevši od jedanaestog stoljeća dalje. Najpoznatiji su:

Valunska ploča, vjerojatno iz ll. stoljeća,

Plominski natpis,

Bašćanska ploča (iz Baške na otoku Krku) iz početka 12. stoljeća, najznačajniji sačuvan spomenik stare hrvatske pismenosti i kulture.

Sačuvani su i brojni kasniji spomenici hrvatskog jezika pisani čakavski, kao npr.:

Istarski razvodi iz 13. stoljeća,

Kolunićev zbornik iz 1486. godine,

zatim različni statuti primorskih gradova od 13. do 17. stoljeća,

lekcionari, npr. Zadarski i Bernardinov s kraja 15. stoljeća, itd.

Osobito su brojni veći ili manji kodeksi (uglavnom pisani glagoljicom) crkveno-vjerskog sadržaja, zatim mnogobrojne matične knjige ili libri (rođenih-krštenih, vjenčanih, umrlih i sl.), matrikule mnogih laičkih bratovština i mnoštvo privatno-pravnih i javno-pravnih spisa pretežno posjedovnoga karaktera (kupnje, prodaje, ostavštine ili laši, parnični dokumenti i sl.).

Na čakavskom su narječju, pisane glagoljicom, štampane i prve hrvatske inkunabule (u Kosinju u Lici, u Senju, Rijeci, u Veneciji) od kojih je prva Misal iz 1483. godine (za koji se u novije vrijeme drži da je štampan u prvoj hrvatskoj i jugoslavenskoj štampariji u Kosinju).

Najveći procvat doživjelo je čakavsko narječje kao jezik književnosti od kraja 15. do početka 17. stoljeća.

Tada na čakavskom narječju nastaju mnoga književna djela trajne vrijednosti.

Najpoznatiji su čakavski književnici toga razdoblja:

Marko Marulić (Split), najpoznatije hrvatsko djelo Judita, a među kraćim pjesmama Molitva suprotiva Turkom;

Petar Hektorović (Hvar), najp-oznatije djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje u kojem je, prvi u hrvatskoj književnosti, zabilježiotri lirske i dvije epske narodne pjesme »bugarštice«;

Hanibal Lucić (Hvar), najpoznatije djelo drama Robinja;

Petar Zoranić (Zadar), najpoznatije djelo Planine, koje se smatra prvim hrvatskim romanom.

Dosta se čakavskih elemenata zapaža i u dubrovačkih književnika toga vremena (Šiško Menčetić, Džore Držić i dr.).

U novije vrijeme čakavsko narječje nije opći književni jezik, ali i mnogi noviji književnici, osobito pjesnici, pišu na čakavskom narječju.

Najpoznatiji su: Balota (Mijo Mirković), Bonifačić-Rožin, Cetineo, Caće, M. Franičević, Gervais, Ivanišević, Ljubić, Nazor, Uvodić.

Od zbirki čakavskih pjesama najpoznatije su: Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i kvarnerskih otocih, Trst1879:

Jačke ili narodne pesme puka hrvatskoga po župah šopronjskoj, mošonjskoj i železnoj na Ugrih koje je prikupio i izdao Fran Kurelac, Zagreb 1871; ima nešto čakavskih pjesama u ediciji Hrvazske narodne pjesme Matice hrvatske i u nekim drugim edicijama.