U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj održani su 22. travnja 1990. (1. krug) i 6. svibnja 1990. (2. krug) prvi višestranački parlamentarni izbori. Na izborima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Predsjednik Sabora SR Hrvatske Anđelko Runjić predao je 30. svibnja 1990. zakonodavnu vlast Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Tako se zbio civiliziran i miran prijelaz iz jednostranačja u parlamentarnu demokraciju. No mlada hrvatska demokracija se odmah potom suočila s narastajućom velikosrpskom prijetnjom. Velikosrpski projekt, koji je tada vodio predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević, otvoreno je posizao za hrvatskim zemljama. Tzv. Jugoslavenska narodna armija, koja je bila instrument velikosrpske ideologije, je odmah nakon održavanja prvih demokratskih višestranačkih izbora ,,uzela na čuvanje“, odnosno protuzakonito zaplijenila svekoliko oružje Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske. Od 14. svibnja do 24. svibnja 1990. Socijalističkoj Republici Hrvatskoj je bilo oduzeto naoružanje Teritorijalne obrane i potom smješteno u skladišta tzv. Jugoslovenske narodne armije. Ovo je naoružanje bilo vlasništvo SR Hrvatske i dostajalo je da se naoruža oko 200 000 vojnika. Zaplijenjenim oružjem Teritorijalne obrane Republike Hrvatske tzv. Jugoslavenska narodna armija naoružavala je velikosrpske teroriste koji su na hrvatskom državnom teritoriju napadali hrvatske policajce i civile.
Bilo je sve izvjesnije da će u bliskoj budućnosti i tzv. JNA otvoreno i svim sredstvima napasti Republiku Hrvatsku, kojoj je nakon prvih višestranačkih izbora 1990. na raspolaganju ostalo isključivo policijsko oružje i lovačko oružje koje su posjedovali hrvatski lovci. Mlada hrvatska demokracija morala je stoga 1990. i 1991. godine posegnuti za improviziranim oružjima. Paradoks leži u činjenici da, prema klasičnom povijesnom obrascu, teroristi izrađuju improvizirana oružja da bi napadali snage sigurnosti i građane no tijekom 1990. i 1991. godine hrvatski građani, policajci i pripadnici Zbora narodne garde morali su izrađivati improvizirana oružja da se obrane od najmodernije naoružanih velikosrpskih terorista. U daljnjem tekstu opisana su neka od brojnih vrsta improviziranih oružja koja su hrvatske postrojbe koristile protiv velikosrpskih agresora u nametnutom i obrambenom Ratu za neovisnost Hrvatske – Domovinskom ratu 1990.-1995.
Daska s čavlima
Daska s čavlima koristila se još u Srednjem vijeku kada je vjerojatno i izumljena. U borbi protiv Turaka koristili su ih tako 1522. godine Ivanovci (Vitezovi Hospitalci, danas Malteški red) tijekom opsade otoka Rodosa. Izrađuje se od komada daske kroz koji se zabiju jaki čavli. Načičkana čavlima, daska se postavljala na mjesta kojima će proći neprijateljsko pješaštvo, konjaništvo ili, u novije doba, kotačna vozila. To je vrlo jednostavno ali i opasno oružje koje lako može izraditi svatko tko posjeduje minimum vještine i manualne spretnosti. U Domovinskom ratu daske s čavlima postavljane su na prilazima opsjednutih vojarni tzv. JNA kao i na cestama koje su iz njih vodile. Nisu mogle zaustaviti oklopna vozila s gusjenicama ali su protiv pješaka te kamiona i drugih kotačnih vozila s preumatskim gumama bile vrlo učinkovite.
Češki jež
Češki jež (češki: ježek) je protutenkovska prepreka izrađena od tri jednako duge, međusobno zavarene ili zakovane željezne kutne grede. Prvi ježevi izrađeni su u tadašnjoj Čehoslovačkoj 1935. godine i do 1938. bili su postavljani u utvrđenu liniju na češko-njemačkoj granici. Izrađivani su od tri kutne grede dužine od po 1,8 metara a, sastavljeni, bili su visoki 1,4 metra i teški oko 200 kilograma. Tijekom II. svjetskog rata češki ježevi su se pokazali kao učinkovite tenkovske zapreke te su zato masovno izrađivani i postavljani. Zaplijenjene češke ježeve Nijemci su tako koristili u sklopu Atlantskog bedema.
Tijekom Domovinskog rata češki su ježevi izrađivani širom Hrvatske, u brodogradilištima, industrijskim pogonima za preradu metala, radionicama. Na području Rijeke češke su ježeve izrađivali iskusni varioci u glasovitom riječkom brodogradilištu ,,3. maj“ i to od izrezanih željezničkih tračnica. Ovi su ježevi bili vrlo pomno i vrlo stručno napravljeni. Nakon što su komadi tračnica zavareni bili su dodatno ojačani zavarenim komadima debelog brodskog lima. Zato su ovako napravljeni ježevi bili bolji od originalnih čeških ježeva – mogli su izdržati snažne bliske eksplozije te udare tenkova i drugih vozila. Hrvatski branitelji postavili su ih 1991. uz ključne ceste i raskrižja kako bi ih u slučaju potrebe zapriječili ceste
i tako spriječili proboj oklopnih vozila tzv. JNA iz riječkih i inih vojarni. Odigrali su važnu ulogu u blokadi snaga 13. korpusa tzv. JNA na području Primorskogoranske županije.
Neven Materljan
