Dana 24. kolovoza 1991. godine Dražen Bobinac osniva u Otočcu vod za posebne namjene ZNG-a, koji 19. listopada 1991. godine prelazi u vod VP-a pri 133. brigadi sa zapovjednikom Milanom Grahovcem sve do 1. veljače 1993. godine, kada vod prelazi u 2. satniju 71.bVP-a, pod zapovijedanjem Ivice Devčića.
U Gospiću se u 9. mjesecu 1991. godine osniva vod VP-a pri 118. brigadi sa zapovjednikom Stipom Rukavinom, a kasnije zapovijedanje preuzima Luka Matanić.
Dana 15. rujan 1991. godine u Senju je osnovano Hrvatsko vojno redarstvo pod zapovijedanjem Marina Prpića. Ono se nalazilo u sklopu senjskog bataljuna, a kasnije djeluje kao vod VP-a pri 155. brigadi pod zapovjedništvom Branka Kuzmića.
Dana 28. listopada 1991. godine osnovan je vod Vojne policije pri 119. brigadi u Puli pod zapovijedanjem Branka Cvitanovića.
Dana 5. listopada 1991. godine na Platku kod Rijeke osniva se vod Vojne policije pri 128. brigadi pod zapovijedanjem Danijela Pečeka. Dana 2. prosinca 1991. godine pripadnici voda odlaze u Gospić, a 25. prosinca 1991. godine vod se izmješta u mjesto Klanac kod Gospića.
Dana 10. prosinca 1991. godine u Delnicama osniva se vod VP-a pri 138. brigadi pod zapovijedanjem Slavka Havaića.
Dana 1. siječnja 1992. godine iz Rijeke odlazi skupina ljudi u Brinje gdje osnivaju vod VP-a pri 111. brigadi pod zapovijedanjem Branka Smiljanića.
U veljači 1992. godine u Pazinu je osnovan vod VP-a pri 154. brigadi pod zapovijedanjem Ivice Nekića.
U to vrijeme, u Rijeci se nalaze postrojbe korpusa JNA kao stalna prijetnja građanima. Državno vodstvo RH-a željelo je očuvati od razaranja i žrtava područje Rijeke i okolnih gradova. Postrojbe Hrvatke Vojske koje su osnivane u Rijeci i Istri odlaze ne ličku bojišnicu, a dio postrojbe vrši blokadu vojarni JNA i osigurava odlazak neprijateljske vojske.
17. studenoga 1991. godine pod vodstvom Mije Borčića, okupilo se u hotelu „Učka“ na Učki četrdesetak ljudi koji su se već i prije spomenutog datuma dragovoljno javili za službu u redove HV-a.
Dana 10. Prosinca 1991. godine postrojba dolazi u Rijeku te sudjeluje u preuzimanju vojarne.
Navedena satnija u razdoblju od 11. Prosinca 1991. Do 21. Siječnja 1992. godine obavlja sve potrebito iz djelokruga rada VP-a. Tijekom prosinca 1991. godine počinju stizati prvi dijelovi vojnopolicijske opreme iz MUP-a odnosno uprave VP-a iz Zagreba.
Objedinjavanjem vodova VP-a koji su djelovali pri brigadama, satnija prerasta u bojnu Vojne policije.
Dana 15. Travnja 1992. godine po zapovijedi UVP-a Zagreb, na mjesto zapovjednika 71. bVP-a dolazi bojnik Goran Vrban dotadašnji zapovjednik satnije Vojne policije u Osijeku. On uspiješno nastavlja rad svog predhodnika. Tada dolazi do značajnijih promjena u radu 71. bVP-a.
Postrojba izvršava vojnopolicijske zadaće na području Primorsko-gornske, Ličko-senjske i Istarske županije. Glavna prometnica koja je spajala sjeverni i južni dio Hrvatske bila je pod stalnim nadzorom 71. bVP-a, a po njoj se odvijao sav vojni promet prema Dalmaciji.
Prvi teren na koji odlaze djelatnici postrojbe u travnju 1992. godine je područje Slavonije. Donji Miholjac i Valpovo gdje pripadnici obavljaju vojnopolicijske zadaće osiguranja puteva i prometa u zoni bojišnice i nadzor štovanja primirja.
Sljedeći teren na koji odlazi dio postrojbe jačine voda u kolovozu 1992. godine je „Južno bojište“ gdje pripadnici postrojbe sudjeluju u bojevim zadaćama obrane Dubrovnika. U jednoj od akcija u zaleđu Dubrovnika 27. Kolovoza 1992. godine, od neprijateljskog djelovanja smrtno stradavaju dva pripadnika postrojbe, a nekoliko ih je ranjeno.
U rujnu 1992. godine dio pripadnika postrojbe odlazi na područje Slavonskog Broda gdje obavljaju zadaću osiguravanja povlačenja civilnog stanovništva i branitelja iz Bosanskog Broda u Hrvatsku.
U studenome 1992 godine, slijedi odlazak u Vrpolje odnosno Babinu Gredu, gdje pripadnici postrojbe osiguravaju prijelaz skelom preko Save u BiH.
Prva postrojba ATVP osnovana je 1. veljače 1993. godine vod Antiterorističke Vojne policije u sastavu tadašnje 71. bojne Vojne policije, po čijem se okviru mjesec dana kasnije osnivaju sve ostale postrojbe od razine desetine do razine satnije u sastavu ostalih bojni VP, a kao prva među njima 1. ožujka 1993. godine osnovana je Antiteroristička satnija Vojne policije u sastavu tadašnje 66. bojne Vojne policije.
U prosincu 1992 godine dio pripadnika postrojbe odlazi u Biograd, a zatim u Stankovce i Zemunik Donji gdje obavljaju vojnopolicijske zadaće koje se sprovode u sklopu priprema za skorašnju akciju „Maslenica“.
Dana 22. Siječnja 1993 godine Hrvatska je briljantnom izvedbom akcije oslobodila dio okupiranog sjeverodalmatinskog područja. U navedenoj akciji „Maslenica“ sudjelovali su pripadnici naše postrojbe obavljajući bojeve i vojnopolicijske zadaće. Tijekom čitave 1993 godine obavljale su se smjene djelatnika 71.bVP-a na crti bojišnice u zadarskom zaleđu u selima Suhovare, Pavići i Smokoviću. Pripadnici postrojbe obavljaju bojeve zadaće držanja položaja, izviđanja u dubini neprijatelja, te pomaku crte bojišnice. U navedenoj akciji bili su uključeni i vodiči pasa s psima. Tijekom trajanja akcije postrojba bilježi samo nekoliko lakše ranjenih pripadnika što pokazuje profesionalnost i spremnost djelatnika za obavljanje svih postavljenih zadaća.
Najviše napadano područje u ovom dijelu Republike Hrvatske bila je Lika. Djelatnici postrojbe 2 satnije Gospić i voda VP-a Otočac 71.bVP-a obavljaju redovite vojnopolicijske zadaće te pretrese terena, izviđanja u dubinu neprijatelja, nazočnost pri razmjenama ratnih zarobljenika u području stalnih ratnih djelovanja u razdoblju od 1991 do 1995 godine.
Dana 13. Listopada 1991. godine u bojevoj akciji čišćenja Starog Sela kod Otočca od neprijatelja, poginuo je pripadnik Vojne policije pri 133. Brigadi Tomo Dujmović, Mate Devčić je ranjen i preminuo 21. Studenog 1991 godine u KBC Rijeka.
U rujnu 1993 godine djelatnici 2 satnije Gospić sudjeluju u akciji „Medački džep“ obavljajući vojno policijske zadaće, kontrolu puteva i prometa u prostoru provođenja akcije, prilikom oslobađanja Divosela i petnaestak okolnih zaselaka.
Do kraja 1993 godine 71. bVP-a je angažirana u borbenim zadaćama na hrvatskom jugu, gdje su poginula 2 pripadnika postrojbe. Ubrzo zatim uslijedila je vojnoredarstvena akcija „Bljesak“ u svibnju 1995 godine u kojoj je oslobođena zapadna Slavonija. U „Bljesku“ su sudjelovali pripadnici Kriminalističke vojne policije 71. bVP-a, čija je zadaća bila kriminalistička obrada ratnih zarobljenika, te utvrđivanja identiteta počinitelja ratnih zločina.
U kolovozu 1995 godine otpočela je vojnoredarstvena operacija „Oluja“. Hrvatska vojska krenula je u oslobađanje svojih okupiranih teritorija Banovine, Korduna, Like i dalmatinskog zaleđa u južnom dijelu Hrvatske.
Djelatnici postrojbe bili su uključeni u bojeve i vojnopolicijske zadaće na širem području Like. Pripadnici AT voda 71. bVP-a obavljali su bojeve zadaće napredujući s pripadnicima riječke 128. brigade HV-a prema Korenici koju su oslobodili, te ulaze u Lički Osik s ostalim postrojbama ZP-a Gospić, 111 i 118 brigade HV-a.
Nakon oslobađanja ranije okupiranih dijelova RH-a u svim većim gradovima i mjestima ustrojavaju se postrojbe Vojne policije, čija je zadaća bila osiguravanje mjesta i njegovih stanovnika, te prometnica od možebitnih zaostalih neprijateljskih diverzantskih skupina i pojedinaca raspadnute „vojske Krajine“. U tom smislu, zapovjedništvo 71. bVP-a ustojava spomenute postrojbe u Gračacu, Korenici, Donjem Lapcu, Plitvicama i Udbini.
Nakon uspješno obavljenih brojnih ratnih zadaća za pripadnike 71. bVP-a nije bilo predaha. Radilo se na podizanju bojeve spremonsti i na specijalističkoj izobrazbi potrebitoj za uspješno obnašanje svih potencijalnih budućih bojevih zadaća, ali i obavljanje tekućih vojnopolicijskih zadaća.
Trajna zadaća i obveza svih pripadnika 71. bVP-a je skrb za obitlji trinaestorice pripadnika koji su dali živote Domovni, te za sve ranjene i oboljele pripadnike postrojbe.