Temeljem zapovjedi zapovjednika OZ Rijeka 19. veljače 1992. godine, ustrojen je Mješoviti artiljerijski divizion (mad) OZ Rijeka. Nakon izvršene mobilizacije, dolazi u selo Kuterevo na kratku osnovnu obuku i brzo raspoređivanje na ličku bojišnicu. Već prvim danom proljeća 1992. godine divizion odgovara na učestale neprijateljske provokacije iz šire okoline sela Medak. Snage UNPROFOR-a potpisanim primirjem sredinom 1992. godine razmještaju se na crtu razdvajanja i ovog bojišta te se dio diviziona razmješta na Istočno-slavonsko ratište gdje su sve do studenog 1992. godine bili jedan od bitnih i učinkovitih oslonaca obrane.
Nakon Istočne Slavonije postrojba se vraća u Rijeku na odmor. Sredinom veljače 1993. godine ponovo se mobilizira dio ljudstva i ustrojava se jedna od bitnica koja se ponovo upućuje na ličko bojište. Bitnica aktivno i vrlo uspiešno djeluje tijekom akcije “Medački Džep” učinkovitom topničkom pripremom, ušutkavanjem neprijateljskog topništva, kao i neutraliziranjem otkrivenih ciljeva. U srpnju 1993. godine mad je ukinut i ustrojen je 12. topnički divizion, a postojeća bitnica ulazi u sastav diviziona kao 2. bitnica 12. topničkog diviziona. lzvršavajući plan angažiranja snaga ZZP Gospić na crti bojišnice, bile su angažirane sve bitnice.
Pred kraj 1994. godine postrojba posjeda najteže dijelove duge Ličke bojišnice, a njena najveća snaga upravo su njeni pripadni., timski povezani i osposobljeni za izvršavanje najzahtjevnijih zadača. Sve do “Bljeska” dvije protuoklopne bitnice držale su položaje od Tukljaca i Gradine, do Bilaja i Ribnika. Vojno-redarstvena akcija “Bljesak” zatekla je dio raketne bitnice na položajima na Konjskoj glavi, iznad Dabra.
Prispijeće novih i modernijih topničkih sredstava iziskivali su od ljudstva stalnu izobrazbu za učinkovitu upotrebu istih. Tijekom mjeseca srpnja 1995. godine vršene su temeljite pripreme u razvijenom bojnom poretku diviziona. Tone i tone materijala ugrađeno je u paljbene položaje i promatračnice bitnica. Dana 4. kolovoza 1995. godine divizion sudjeluje u VRO “Oluja” u kojoj je izvšio sve zadaće koje su joj bile zapovjeđene. Nakon VRO zauzeti su novi paljbeni položaji u predjelu Udbine, Mazina, D. Lapca te dalje borbeno djelovanje, kvalietnu dopunu, izobrazbu i usavršavanje ljudi, te na sređivanje i kvalitetno održavanje tehnike.
U srpnju 1995. godine u sastav diviziona ulazi i topovska PO bitnica 100 mm 138. dp, izvodi ubrzanu izobrazbu i preuzima položaje oko Otočca. Do kraja vojno-redarstvene akcije “Oluja” divizion izvršava namjenske zadaće na glavnim srhjerovima napada po dijelovima, samostalno i u sastavu podržavanih postrojbi, u svim prostornim i vremenskim uvjetima. Po Zapovijedi Zapovjednika ZP Gospić 128. brigadi pridaju se dvije topovske desetine, desetina POLK 9K11 i desetina POLK 9K111, a 8 dp desetrna POLK 9K11 i desetina POLK 9K111. Nešto ranije 9. gbr pridodat je topovski vod 100 mm, a kroz samu akciju cijela bitnica. Sve aktivnosti postrojbe prije, tijekom i poslije akcije “Oluja” potvrdite su koliko je bilo smisla u pravilnom vođenju i organizaciji, čvrste volje i karaktera. pozitivnih radnih navika i razvijene vjere u vlastite snage svih pripadnika. Planskim odmaranjem pojedinih dijelova otklanjale su se posljedice dužih hodnji i djelovanja, te na taj način osiguravala potrebita svježina za naredne zadaće. Dio postrojbe u pričuvi angažiran je 05. kolovoza 1995. godine na izvlačenju ranjenih i poginulih pripadnika 2/133. dp. Na državnu granicu od Nebljusa do Martin Broda divizion izlazi kao cjelina, ojačan jednim topovskim vodom 9. Gbr. Veći dio postrojbe tu doživIjava žešće borbe od onih koje pamte kroz ”Oluju”. Na tom dijelu državne granice divizion uz plansku demobilizaciju ostaje do predaje granice temeljnoj policiji. Kroz postrojbu je ukupno prošlo preko petsto pripadnika.
Za cijelo vrijeme boravka diviziona na bojišnici i van nje nije bilo stradavanja niti ranjavanja njegovih pripadnika.
Zapovjednici postrojbe bili su
• Davorin Đurdević i
• Ivica Sertić.
Izvor: MORH
