Dva put pokraden život Ljubice Kolarić Dumić

0
230

Riječka književnica i pjesnikinja Ljubica Kolarić-Dumić objavila je zbirku pjesama STOPAMA MOJIH PREDAKA po izboru Igora Žica u izdanju riječkog Ogranka Matice Hrvatske, urednika Mladena Urema. Uz pjesme nagrađivane autorice vezan je nečuveni skandal jer je njene pjesme, uz Nemire1)U časopisu Nova riječ” br. 1, proljeće- ljeto 2013. (glavni i odgovorni urednik: Tomislav Žigmanov) “U poglavlju “Novo žensko pismo Hrvata u Vojvodini – pjesništvo” (str. 53) objavljen plagijat “Kao val bez sna” Mile Markov Španović, cijela lirska proza “NEMIRI” nobelovca Ive Andrića nobelovca Ive Andrića, plagirala spisateljica iz Srijemske Mitrovice, Mila Markov Španović. Skandal je utoliko veći što to nije učinila jednom, već je krađu tuđih stihova, ponovila i nakon isprike – u novoj zbirci koja se prodaje i putem najveće svjetske virtualne knjižare  – Amazona.

Autorica Ljubica Kolarić Dumić piše:

STOPAMA MOJIH PREDAKA

Ispričala se, i ponovo otuđila pjesme – Mila Markov Španović

U zbirci su zastupljene i sve, za mene najvažnije pjesme i lirska proza o zavičaju, koje su nažalost dvaput nepravedno postale žrtve plagiranja Mile Markov Španović: Plagirane su u zbirci „Nosim sebe sa sobom u sebi”, Hrvatska riječ”, Subotica, 2014. godine te (nakon javne Isprike Izdavača 2015. i Mile Markov Španović, meni osobno u dugom e-pismu iste godine, nudeći prijevod na francuski jezik, valjda da me utješi?) u zbrci „Mojoj majci spomenik”, BOD, Njemačka, studeni 2016. godine. O povredi moga autorskog prava pisano je u Panonskom listu (kao i drugdje više puta), no presedan je i nečuveno, što je Mila Markov Španović moje plagirane pjesme i nakon isprike, perfidno samo „prenijela” u novoj zbirci „Mojoj majci spomenik”. Iako je urednica Jadranka Ivanović Bolog spornu zbirku kod Izdavača odjavila još 2019. godine, a Mila Markov Španović nakon što joj je 2020. upućena odvjetnička Opomena pred tužbu, sporna se zbirka i dalje reklamira na Amazonu, što me posebno vrijeđa i nanosi bol. Mila Markov Španović, iz samo njoj znanih razloga, dvaput je povrijedila moje autorsko pravo i dvaput se ispričala te obećala da to više neće činiti. Sve moje plagirane pjesme objavljene su (i kazivane na Književnim susretima i svečanostima, osobito na Susretima Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata) od 1983. godine u više knjiga, antologija, zbornika, novina, časopisa, listova i kalendara. Nadam se da će Mila Markov Španović održati obećanje iz Isprike, koju mi je poslala avionskom poštom iz Srijemske Mitrovice 7. prosinca 2020. godine!

Poezija zavičajne topline i životnog iskustva uzdignuta do univerzalnog


Urednik izdanja i autor predgovora je Mladen Urem, koji u tekstu naslovljenom »Poezija zavičajne topline i životnog iskustva uzdignuta do univerzalnog« ističe da je pjesnički svijet Ljubice Kolarić-Dumić osebujan i jedinstven iz više razloga.

– Baveći se književnošću gotovo četiri desetljeća, ova se autorica iskušala u pisanju proze i poezije za djecu i odrasle, što je u duljem vremenskom kontinuitetu, počevši od prve tiskane zbirke »Raskrižje« (Rijeka, 1983.) rezultiralo respektabilnim opusom od devetnaest knjiga i slikovnica s notnim zapisima i nosačima zvuka… Knjiga izabranih pjesama i lirskih proza podijeljena je na osam ciklusa i Prolog (tri minijature o ikavskom govoru i završni stihovi lirske proze »Vratit ću se, Zemljo«): Odlazak, Iza podignutih zidova, U ime ljubavi, Znaš li što može ljubav, Ta velika mati, Moje molitve, Ako odete i Vratit ću se, Zemljo. Autorica ispisuje ispovjednim, iskrenim tonom svoje proživljene opažaje, iskustva i životne spoznaje. Iako se u tim motivima vrlo često tematiziraju svakodnevne i obične životne zgode, u njezinom svijetu se svi doživljaji humanistički interpretiraju i ponovo osjetilno preispituju. Izraz je neposredan, iskren i lako se čita. Svaki njezin poetski uradak je jedna zatvorena i domišljena priča u kojoj ima puno sadržaja obogaćenih ženskom senzibilnošću pjesnikinje koja svoje poetsko viđenje svijeta oko sebe uporno i umjetnički pretače u poeziju i u svoju lirsku osobnost.-

Ljubica Kolarić Dumić čita pjesmu Dok jesam iz zbirke Stopama mojih predaka


Ljubica Kolarić-Dumić rođena je 1942. u srijemskom selu Kukujevci i pripada plejadi hrvatskih književnika rođenih u Srijemu. Osnovnu školu završila je u rodnom mjestu, gimnaziju u Vinkovcima, a Pedagošku akademiju u Rijeci, gdje je do umirovljenja radila kao učiteljica hrvatskoga jezika posvećujući se učenicima te objedinjujući ljubav prema djeci, hrvatskom jeziku, književnosti, glazbenoj i scenskoj umjetnosti. Dobitnica je Godišnje nagrade Grada Rijeke za 2006. godinu, za izuzetan doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu, a 2016. dodijeljena joj je  Nagrade za životno djelo na području književnosti Balint Vujkov Dida u Subotici. Pjesme su joj prevedene na talijanski, ukrajinski, albanski, slovenski i romski jezik. Prvom zbirkom pjesama Raskrižje javlja se 1983. godine, nakon koje je objavila još dvadesetak knjiga i slikovnica, njezine pjesme ušle su školske udžbenike, a autorica je i svečane pjesme Primorskog Hrvata.

Ukrasti tuđu pjesmu, znači ukrasti tuđi život, a kada se to ponovi i nakon isprike, vrijeme je da se o tome govori.

Pripremila: Vedrana Spadoni Štefanić/Primorski Hrvat

References

References
1 U časopisu Nova riječ” br. 1, proljeće- ljeto 2013. (glavni i odgovorni urednik: Tomislav Žigmanov) “U poglavlju “Novo žensko pismo Hrvata u Vojvodini – pjesništvo” (str. 53) objavljen plagijat “Kao val bez sna” Mile Markov Španović, cijela lirska proza “NEMIRI” nobelovca Ive Andrića