Dva put pokraden život Ljubice Kolarić Dumić

0
736

Riječka književnica i pjesnikinja Ljubica Kolarić-Dumić objavila je zbirku pjesama STOPAMA MOJIH PREDAKA po izboru Igora Žica u izdanju riječkog Ogranka Matice Hrvatske, urednika Mladena Urema. Uz pjesme nagrađivane autorice vezan je nečuveni skandal jer je njene pjesme, uz Nemire[ref]U časopisu Nova riječ” br. 1, proljeće- ljeto 2013. (glavni i odgovorni urednik: Tomislav Žigmanov) “U poglavlju “Novo žensko pismo Hrvata u Vojvodini – pjesništvo” (str. 53) objavljen plagijat “Kao val bez sna” Mile Markov Španović, cijela lirska proza “NEMIRI” nobelovca Ive Andrića[/ref] nobelovca Ive Andrića, plagirala spisateljica iz Srijemske Mitrovice, Mila Markov Španović. Skandal je utoliko veći što to nije učinila jednom, već je krađu tuđih stihova, ponovila i nakon isprike – u novoj zbirci koja se prodaje i putem najveće svjetske virtualne knjižare  – Amazona.

Autorica Ljubica Kolarić Dumić piše:

STOPAMA MOJIH PREDAKA

Ispričala se, i ponovo otuđila pjesme – Mila Markov Španović

U zbirci su zastupljene i sve, za mene najvažnije pjesme i lirska proza o zavičaju, koje su nažalost dvaput nepravedno postale žrtve plagiranja Mile Markov Španović: Plagirane su u zbirci „Nosim sebe sa sobom u sebi”, Hrvatska riječ”, Subotica, 2014. godine te (nakon javne Isprike Izdavača 2015. i Mile Markov Španović, meni osobno u dugom e-pismu iste godine, nudeći prijevod na francuski jezik, valjda da me utješi?) u zbrci „Mojoj majci spomenik”, BOD, Njemačka, studeni 2016. godine. O povredi moga autorskog prava pisano je u Panonskom listu (kao i drugdje više puta), no presedan je i nečuveno, što je Mila Markov Španović moje plagirane pjesme i nakon isprike, perfidno samo „prenijela” u novoj zbirci „Mojoj majci spomenik”. Iako je urednica Jadranka Ivanović Bolog spornu zbirku kod Izdavača odjavila još 2019. godine, a Mila Markov Španović nakon što joj je 2020. upućena odvjetnička Opomena pred tužbu, sporna se zbirka i dalje reklamira na Amazonu, što me posebno vrijeđa i nanosi bol. Mila Markov Španović, iz samo njoj znanih razloga, dvaput je povrijedila moje autorsko pravo i dvaput se ispričala te obećala da to više neće činiti. Sve moje plagirane pjesme objavljene su (i kazivane na Književnim susretima i svečanostima, osobito na Susretima Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata) od 1983. godine u više knjiga, antologija, zbornika, novina, časopisa, listova i kalendara. Nadam se da će Mila Markov Španović održati obećanje iz Isprike, koju mi je poslala avionskom poštom iz Srijemske Mitrovice 7. prosinca 2020. godine!

Poezija zavičajne topline i životnog iskustva uzdignuta do univerzalnog


Urednik izdanja i autor predgovora je Mladen Urem, koji u tekstu naslovljenom »Poezija zavičajne topline i životnog iskustva uzdignuta do univerzalnog« ističe da je pjesnički svijet Ljubice Kolarić-Dumić osebujan i jedinstven iz više razloga.

– Baveći se književnošću gotovo četiri desetljeća, ova se autorica iskušala u pisanju proze i poezije za djecu i odrasle, što je u duljem vremenskom kontinuitetu, počevši od prve tiskane zbirke »Raskrižje« (Rijeka, 1983.) rezultiralo respektabilnim opusom od devetnaest knjiga i slikovnica s notnim zapisima i nosačima zvuka… Knjiga izabranih pjesama i lirskih proza podijeljena je na osam ciklusa i Prolog (tri minijature o ikavskom govoru i završni stihovi lirske proze »Vratit ću se, Zemljo«): Odlazak, Iza podignutih zidova, U ime ljubavi, Znaš li što može ljubav, Ta velika mati, Moje molitve, Ako odete i Vratit ću se, Zemljo. Autorica ispisuje ispovjednim, iskrenim tonom svoje proživljene opažaje, iskustva i životne spoznaje. Iako se u tim motivima vrlo često tematiziraju svakodnevne i obične životne zgode, u njezinom svijetu se svi doživljaji humanistički interpretiraju i ponovo osjetilno preispituju. Izraz je neposredan, iskren i lako se čita. Svaki njezin poetski uradak je jedna zatvorena i domišljena priča u kojoj ima puno sadržaja obogaćenih ženskom senzibilnošću pjesnikinje koja svoje poetsko viđenje svijeta oko sebe uporno i umjetnički pretače u poeziju i u svoju lirsku osobnost.-

Ljubica Kolarić Dumić čita pjesmu Dok jesam iz zbirke Stopama mojih predaka


Ljubica Kolarić-Dumić rođena je 1942. u srijemskom selu Kukujevci i pripada plejadi hrvatskih književnika rođenih u Srijemu. Osnovnu školu završila je u rodnom mjestu, gimnaziju u Vinkovcima, a Pedagošku akademiju u Rijeci, gdje je do umirovljenja radila kao učiteljica hrvatskoga jezika posvećujući se učenicima te objedinjujući ljubav prema djeci, hrvatskom jeziku, književnosti, glazbenoj i scenskoj umjetnosti. Dobitnica je Godišnje nagrade Grada Rijeke za 2006. godinu, za izuzetan doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu, a 2016. dodijeljena joj je  Nagrade za životno djelo na području književnosti Balint Vujkov Dida u Subotici. Pjesme su joj prevedene na talijanski, ukrajinski, albanski, slovenski i romski jezik. Prvom zbirkom pjesama Raskrižje javlja se 1983. godine, nakon koje je objavila još dvadesetak knjiga i slikovnica, njezine pjesme ušle su školske udžbenike, a autorica je i svečane pjesme Primorskog Hrvata.

Ukrasti tuđu pjesmu, znači ukrasti tuđi život, a kada se to ponovi i nakon isprike, vrijeme je da se o tome govori.

Pripremila: Vedrana Spadoni Štefanić/Primorski Hrvat

Prethodni članakIgor Žic: Deset pisama iz Beograda Vatroslava Cihlara
Sljedeći članakIgor Žic: Deset pisama iz Beograda Vatroslava Cihlara