Povijest

VII. Beograd, 11. ožujka Za Ljubu Živkovića pročulo se prvi put u Srbiji oko 1889. godine. I to ne zbog nekih naglo...

Biskup Petar Mariani pokopan je u trsatskom svetištu. Gdje je 24. kolovoza 1644. nakon svoga ređenja kao novoposvećeni biskup blagoslovio kamen temeljac za pregradnju crkve. Pokopan je ispred oltara Sv. Mihovila, pokraj svojega sugrađanina i prethodnika na biskupskoj stolici, Agatića. I u blizini spomenutog Nikole Frankopana Tržačkog, koji nas svojim zanimljivim životom, ali i sudbinom svojega ukopa uvodi u novu priču. Koju smo dužni ispričati barem zbog toga što je navedeni, uz Martina Frankopana, najveći dobročinitelj trsatskog samostana.

Bašunje             U blizini sela Bašunje, u gornjem dijelu vinodolske kotline, nedaleko vrela vode nalazi se lokalitet Grobišće. Po navodima starijih kazivača...

Mehitaristički red utemeljio je armenski svećenik Mehitar iz Sebaste 1701. godine u Istanbulu. Red je prihvatio Benediktovu regulu, a njegova je glavna zadaća bila tiskanje armenskih knjiga.

Riječki šeširdžija P. Dubravčić je samo jedan među dvadesetak tisuća uništenih egzistencija u Rijeci nakon Prvog svjetskog rata. Dubravčić je naveden i među tražiteljima odštete u popisu šteta nastalih za vrijeme D'Annunzijeva boravka u Rijeci, koji se nalazi u Državnom arhivu u Rijeci, u fondu Pokrajinski tehnički uredi u Rijeci (HR-DARI-55). Iz razloga uništenja trgovine šeširima (devastazione del negozio di capelli) traži 73.000,00 Lira. Ovaj popis šteta je zajedno s popisom izbjeglica objavljen u knjizi „Izbjeglice i štete za D'Annunzijeva režima 1919.-1921.“ u izdanju Državnog arhiva u Rijeci i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. No iako je od objave ove knjige prošla gotovo čitava godina ona još uvijek nije predstavljena široj riječkoj javnosti, a na stranicama Državnog arhiva u Rijeci nećete pronaći nikakav podatak da ova knjiga uopće postoji.

Ako je Cihlar dao jednu sjajnu analizu konfuzne prijestolnice neozbiljne države kao što je to bila Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, parlament je nastavio s varijetetskim programom. Na sjednici narodne skupštine 22. ožujka 1925. godine dr. Albert Bazala započeo je govor riječima: „Gospodo narodni zastupnici!“ Na to je reagirao radikal Vasa Aleksić insistirajući na tome da poslanici nisu zastupnici. Na to je dr. Bazala nastavio: „Vrlo dobro! Primam Vašu ispravku i konstatiram, da nas ovdje ima dvije vrste. Jedni su poslani od vlade, a drugi su došli ovamo, da zastupaju narod. Dakle: gospodo vladini poslanici i narodni zastupnici!“ Ova cinična duhovitost izbezumila je radikale, pa su prema dr. Bazali potrčali Srećković, Leovac, dr. Grgin i Tomo Popović. Srećković je Bazalu udario šakom u glavu, a Bingulac ga je udario s leđa. Potom su se priključili zastupnici oba bloka, pa je oko govornice nastala tučnjava sedamdesetak uglednih, postarijih političara. Osim šakama poslanici su se služili i dijelovima namještaja.

Štampa je često ogledalo jedne sredine. Beogradska štampa je vjerno ogledalo beogradske sredine, fotografski snimak svih vibracija ovoga grada.

Beogradske novine redigovane su temperamentnije i življe, ali zato neskrupuloznije od zagrebačkih. Sav familijarni trač prenosi se u štampu, intimnost života pojedinih ljudi otkrivaju se bez stida. To se ne činio zbog kakove društvene i moralne kritike, već radi golicanja onog mora beogradskih čitalaca koji žudno čitaju senzacije dana i vulgarni detektivski roman u nastavcima.

U Rijeci se potrošilo 2 centa (112 kilograma) baruta u nekom sukobu s Turcima. Što dokazuje da su Rijeku početkom 16. st. napale neke Otomanske postrojbe. Time nam Maksimilijanov Zeugbuch ulazi u niz izvora unutrašnjoaustrijskog porijekla koji nam otvara neiščitane stranice riječke povijesti.

Zrinsko-Frankopanska urota tema je hrvatske povijesti i književnosti koja je poslužila kao integrativni narativ u stvaranju suvremene hrvatske nacije, a potekla...

Prezime Tomašić vrlo je rasprostranjeno u Hrvatskoj. Za njih se uglavnom tvrdi da su hrvatska plemićka obitelj iz hrvatskog praplemstva Mogorovića....