Hrvatske vode su nadležne za brigu i upravljanje vodnim resursima, tako što u za to predviđenim situacijama zaštite ljudsku imovinu pa i živote, te brinu o biološkoj raznolikosti vezanoj uz vodu. Unazad 30 godina iz bezbrojnih primjera vidljivo je da su radovi H. Voda i tvrtke Vodogradnja radili upravo suprotno od onoga što govore da čine. Tj., svojim zahvatima prouzročile su povećanje energije rijeke, povećanje brzine, eroziju, izlijevanje te su potpuno uništile, pri izvođenju radova, staništa bjelonogog raka, primorske pastrve te ostale reofilne faune.

Svaki zahvat je rezultirao tome da se nizvodno moraju izvađati novi zahvati. Lančano na ovaj način od Ričine (Rječine) će ostati puki beživotni kanal koji će zahtijevati konstantne sanacije, a da se ne govori o povećanim ugrozama za ljude i imovinu uslijed povećanja energije rijeke.

Potreban je dijametralno suprotan pristup rješavanju ove problematike, na bazi nature basic solutions – rješenja koja nudi priroda ili jednostavnije rečeno, vraćanje u prvobitno stanje koliko god je to moguće. Ričina je sa svojom geomorfologijom jednostavna rijeka za održavanje.

Naši prijedlozi su:

– Detaljna biološka, geološka, hidrološka istraživanja na kojima se već počelo raditi ovog ljeta, koja bi bila baza upravljanja Ričinom u budućnosti. S tim istraživanjima će se lako uvidjeti kako su određeni radovi osim devastacije flore i faune uzrokovali probleme. Poput slučaja Belih stena gdje su zatrpani virovi, minirane stijene te napravljene obaloutvrde. Ti radovi su enormno povećali energiju Ričine, te ona sad nizvodno pravi probleme suhozidima. Valja napomenuti da su Bele stene izvan naseljenog područja i nikome nisu smetale, a da ne govorimo kako je taj vir bio izvrstan prirodni amortizer energije vode. Njegova ljepota i dalje živi u sjećanjima lokalnog stanovništva.

– kontakt i uspostava suradnje H. voda s vanjskim suradnicima koji već duži niz godina diljem Europe restauriraju rijeke koje su uništene na sličan način poput Ričine. Kolege iz VGO Varaždin i Osijek su već neko vrijeme u kontaktu s Austrijancima po tom pitanju

U međuvremenu i tijekom multidisciplinarnih istraživanja predlažemo mjere sa ciljem očuvanja sadašnjeg stanja, pa i poboljšanja. One su slijedeće:

– Sanacija mjesta koja su u potpunosti uništena a izvedba ne bi naštetila fauni nizvodno, poput vađenja velikih blokova kamena vapnenca kojim su nepotrebno zatrpavani virovi. Najbolji primjer za to su ČRNI VIR na Kućicama, koji je prije slovio kao jedan od najboljih virova na Ričini po pitanju faune. FRANETOV VIR koji sa svojim zatrpavanjem uzrokuje probleme nizvodno prema Martinovom selu. Te područje na LUKAMI i BELIMI STENAMI koje je u potpunosti zabetonirano i uništeno

– Uklanjanje betona sa svih potoka koji su nepotrebno betonirani, a koji su bili nekad poznata mrijestilišta primorske pastrve poput Brnelskog potoka, Zale i drugih. To uklanjanje neće ni na koji način ugroziti ljudsku imovinu.

– Naći rješenje za sprečavanje dolaska golemih količina nanosa (uzrok je odron uzrokovan radovima H. Voda) iz Dubokog jarka u Ričinu. Prekomjerne količine nanosa opterećuju korito Ričine, te prijete zatrpavanjem.

– Vađenje većih stijena na samom ušću Dubokog jarka da se pastrvi omogući mrijest u potoku

– Odnošenje nanosa na slijedećim pozicijama a koji ni na koji način ne štete fauni jer je tamo beživotno. Na pozicijama neposredno iznad Trnovškega jaza, neposredno iznad Martinovškega te napravit niz pjeskolovki diljem pritoke Sušice iz koje bi se vadili nanosi na godišnjoj bazi. Ti radovi su potrebni da se Ričina oslobodi svih nanosa nanošenih od starne H. Voda i lokalnog odrona iz Dubokog jarka. Na taj način će se približit prijašnjem balansu. Također očistiti od nanosa između prvog i drugog te drugog i trećeg jaza u Pašcu. Pritom paziti na obalnu vegetaciju koja se krenula obnavljati

– Ukloniti sav vapnenački kamen iz korita a koji je nabacan od strane H. Voda i Vodogradnje. Naime gornji tok Ričine je u potpunosti od flišnih naslaga osim par izoliranih pozicija sa kamenom vapnencom.

Također predlažemo slijedeće:

– Potpuna zabrana sječe drveća duž cijelog toka koje osim od erozije, čuva i štiti faunu u Ričini, te sprečava eutrofikaciju rijeke.

– Potpuna zabrana automatizaciji, bagerima, kamionima u samo korito rijeke, osim iznimno u slučajevima uklanjanja betona i kamena iz korita

– Poštivanje EPP protoka koji je određen 2015. godine, kako na izvoru Ričine tako na brani Valići, te napravit nove studije ispod brane jer nije istina da nizvodno ne prebivaju bjelonogi rak i primorska pastrva.

Do dovršetka nove studije zahtijeva se od strane HEP-a da se drži prihvatljivog protoka za primorskog pijora uz pomoć pumpi ili sličnim načinom. Dok u zimskim,jesenskim i proljetnim mjesecima pušta veće protoke. Također od 5. mjeseca ukoliko je izvor Ričine slabije izdašnosti prebacit vodoopskrbu na izdašnije izvore iako su skuplji (Riječki zvir)

– Rijeka vrvi izvorištima i potocima a koji su idealni za korištenje za recimo zalijevanje zelenih površina, pranja cesti, tj. da posluže kao tehnička voda. Potaknuti pitanje korištenja istih, a ne da se crpi izvor Ričine do krajnjih granica

– Pri čišćenju akumulacije Valići nikako dozvoliti da se ponovi 2014. godina kada se sediment samo ispustio nizvodno, zatrpao se kompletan tok do ušća te pritom ispjeskarila fauna.

– Obzirom da su povučena sredstva od EU za sustav kanalizacije Riječkog prstena, zbog zaštite vodotoka i Ričine, nejasno je zašto je samo dolina Ričine izostavljena iz tog projekta, pa treba pokrenut pitanje uključivanja u projekt, ubacivanjem svih sela uz Ričinu a ne samo sela Lukeži. Prikladno rješenje bi bilo stavit po selima bio-separatore ili bio-septičke jame, ako ništa drugo.

– Kod izgradnje dionice ceste od Lubarske do Brnelićih vodit računa da traka nove ceste ide „OD“ Ričine, a ne prema njoj zbog buduće revitalizacije obalne zone rijeke.

– Sanirat Trnoviški jaz da stanovnici nemaju više problema sa vibracijama. Jaz restaurirat čim više poput prethodnog sa obveznim uklanjanjem betonskog pokrova na dnu.

– Pristupit sanaciji i uklanjanju betona uzvodno od slapa Žakalj, jazimi u Pašcu te pokušaju vraćanja u prvobitno stanje koliko god je to moguće. Pristupit sanaciji donjeg toka i raditi na tome da se i taj dio rijeke uvrsti u Naturu 2000.

– Cijeli tok Ričine zaštititi kao kulturni krajobraz.

– Posvetit posebnu pažnju području od Marganova do Školjića. Taj dio namijenit za ribogojilište primorske pastrve zbog stalne izdašnosti vode, te strogo zabranit ribolov.

– Razgovarat o važnosti širenja ušća Ričine poradi zaštite od bilo koje mogućnosti poplava a uz širenje na više rukavaca na području delte te izgradnju parka umjesto klasičnog Waterfronta bi se napokon spojili grad Rijeka i Sušak te dobilo mjesto gdje bi građani uživali u slobodno vrijeme.

– Napravit više suhih retencija na području Dubine i pritoku Sušice koji bi služili za akumuliranje vode uslijed poplavnih valova/bujica, kako bi se ublažio udarni val, tj. višenamjenska akumulacija umjesto da se sva voda kanalizira direktno u Ričinu te svojom povećanom energijom stvara probleme na ušću u mjestu Lukeži

– Analiza mogućnosti rušenja brane na Valićima u budućnosti, jer ona je već sad tempirana bomba. Ukoliko bi velike vode dočekalo potpuno suho jezero (što je nemoguće), ono bi bilo napunjeno za par minuta, poradi zapunjenosti nanosima.

– Predlažemo otkup zemljišta za potrebe revitalizacije

– Zabraniti poribljavanje alohtonom pastrvom dunavskog sliva te umjesto poribljavanja revitalizirat stanište kako bi se populacije same obnovile

Iz svega navedenog je vidljivo koji je naš cilj.

Uz revitalizaciju i zaštitu Ričine dobili bi prirodni dragulj. Dragulj koji je u današnje vrijeme sve više tražen. Potpuno ekološki i smislen pristup turizmu. Sa zdravom i divljom Ričinun kakva je bila za našeg djetinjstva. Uspostavom zaštite i pravila korištenja rijeke postigli bi harmoniju odnosa ljudi i prirode a pritom ne zanemarujući blagostanje ljudi, bilo kroz organizirani ribolov ili kroz poticanje ekološke poljoprivrede te aktivnosti koje ne ometaju prirodni sklad.

Voljeli bi da otvorimo jednu novu perspektivu o Ričini, različitu od uobičajene a koja se veže uz sam grad Rijeku. Ričina protječe malim dijelom kroz sam grad A u ostatku toka, protiče većim dijelom kanjonom a tek manjim vijuga u gornjem dijelu kroz malu dolinu. Na njezinom putu ona dotiče SAMO ŠEST NASELJA. Kukuljane, Trnovicu, Martinovo selo, Lukeži, Drastin,Valići . Ostala sela se ne nalaze na njezinoj obali. Pa čak i ova se ne dotiču na klasičan način već u vidu par kuća a koje su građene na mjestu bivših mlinova i pilana. Ono što želimo reć je da je Ričina savršen primjer za kompletnu revitalizaciju, jer ni na koji način ne utječe na ljudska djelovanja.

Ričinu treba promatrat sveobuhvatno, cjelovito. Treba joj holistički pristup, micanje uzroka nastale neravnoteže.

Renato Juretić, Marijo Relja/ Spasimo Ričinu


Prethodni članakRiječanin Petar Mariani, senjsko-modruški biskup (1644-1665)
Sljedeći članakKlosterarbeit – novi prilozi vezilačkoj radinosti riječkih benediktinki