Katalog izložbe

Istražujući tiskovine na hrvatskom jeziku otisnute u Rijeci, a kao pokušaj dopune radu Tatjane Blažeković „Fluminensia croatica“, naišao sam na katalog izložbe hrvatskih umjetnika održane u Rijeci 1918. godine. Katalog se čuva u Zbirci kataloga izložaba Arhiva za likovne umjetnosti HAZU u Zagrebu, a zaveden je pod brojem 97 (https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=10855). Tiskala ga je Trgovačka tiskara d.d. koja se nalazila u Palači Adria. Na njoj je sudjelovalo sveukupno trideset i troje umjetnika udruženja Lada i učesnika Proljetnog salona. Među njima se nalaze tada najcjenjeniji hrvatski umjetnici kao što su Menci Clement Crnčić, Milivoj Uzelac, Oton Iveković, Bela Čikoš Sesija, Jerolim Miše, Tomislav Krizman, Emanuel Vidović i Ljubo Babić. Izlagalo je tada čak šest umjetnica: Dora Car, Anka Krizmanić, Vera Nikolić Podrinska, Zdenka Pexidr Srića, Nasta Rojc i Zoe Borelli Vranska Alačević.

Poticaj za istraživanje navedene izložbe dobio sam kada sam uočio plakat za navedenu izložbu (sačuvan je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu). Oblikovao ga je Ljubo Babić. Iz njega se vidi kako je ovu izložbu organizirala Narodna čitaonica Riečka u svojoj dvorani. Cijena ulaznice bila je jedna kruna, a kataloga 50 filira.

Iako je predmetni katalog skromna tiskovina on je izniman kulturno-povijesni dokument koji nam govori o nastojanju riječkih Hrvata u afirmaciji hrvatske kulture u Rijeci, u zadnjoj godini Austro-Ugarske monarhije i godini utemeljenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba.

Plakat izložbe Ljube Babića

Otkriće navedenog kataloga navelo me na pokušaj virtualne rekonstrukcije izložbe. Najlakše je bilo utvrditi smještaj djela Ljube Babića, kao što su Golgota i Adagio. Poznat je i smještaj svih izloženih djela Roberta Frangeša Mihanovića. Sačuvane su i skulpture Rudolfa Spieglera i Rudolfa Valdeca. Lako možemo pratiti i sudbinu djela Naste Rojc, Moj Pas i Putnik. Nije teško pronaći ni djela Dušana Kokotovića, Maksimilijana Vanke, Otona Ivekovića ili Jose Bužana. Litografije Zagreba Anke Krizmanić i danas se mogu pronaći u prodaji. No pitanje je koja je od grafika Apokalipse Bele Čikoš Sesije bila izložena, pošto je na ovu temu izradio čitavu mapu. Najteže će biti utvrditi koje su slike Mencija Klementa Crnčića bile izložene, jer se pod njihovim nazivima može pronaći čitav niz djela.

Vrlo su zanimljive i sudbine navedenih umjetnika. Većina njih prilagođavala se svakoj državnoj tvorevini, bila to Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija, NDH ili FNRJ. Mnogi od umjetnika koji su učestvovali na riječkoj izložbi slikali su i vlastodršce ovih država, pa su se tako istakli i u portretiranju Karađorđevića. Mnogi su izvodili i javne narudžbe, te obnašali javne dužnosti. Velik je dio ovih umjetnika imao angažman i u NDH. Nažalost najgora je sudbina Save Šumanovića, smaknutog od ustaša u vrijeme NDH. Tek je dio umjetnika u FNRJ imao znatnije neugodnosti. Tako je npr. vila barunice Vere Nikolić Podrinske srušena da bi se na njezinom mjestu sagradila Titova Vila Zagorje, tj. današnji Predsjednički dvori. Za naš ju pak kraj veže vila koju je izgradila u Novom Vinodolskom, a u kojoj su se okupljali brojni umjetnici. Kao što je za Novi vezana i Zdenka Pexidr Srića koja je u vrijeme održavanja predmetne izložbe u njemu živjela. Sudbina svakog od spomenutih umjetnika pruža teme ne samo za monografske obrade, već i za uzbudljive filmske adaptacije.

Neki od umjetnika koji su izlagali na riječkoj izložbi tek danas doživljavaju svoje ponovno otkriće, istražuju se njihovi opusi i postavljaju im se retrospektivne izložbe. Popis njihovih djela u prikazanom katalogu pruža nam mogućnost da možda ponovno objedinimo navedene umjetnine u reprizi ove izložbe. Ukoliko bi se koja od muzejskih ustanova našeg grada prihvatila ovakvog projekta.

Željko Bistrović

Prethodni članakRiječki pabirci XXX.: Riječanin Ivan Krstitelj Agatić, senjsko-modruški biskup
Sljedeći članakPredstavljen video REČKI TANCI