U blizini naselja Škrljevo, nedaleko uzvisine Tabor, jedne od stražarskih postaja na kamenitim vrhuncima iznad Bakra nalaze se ruševni tragovi srednjovjekovne crkvice posvećene Sv. Ambrozu, odnosno Brozu, kako ju nazivaju mještani okolnih naselja. Nema sačuvanih podataka o vremenu gradnje ovog svetišta, ali prema načinu gradnje od vodoravno uslojenih izduljenih kamenih klesanaca i tlocrtnim karakteristikama – pravokutne lađe i polulučnog izbočenog začelja svetišta zaključujemo da je crkvica izgrađena u prijelaznom romaničko-gotičkom stilskom ozračju u drugoj polovici 14. stoljeća.
Crkva je posvećena Sv. Ambrozu (ili Ambroziju Milanskom) istaknutom crkvenom intelektualcu i promicatelju vjere, rođenom oko 339. godine u Trieru, umrlom 4. travnja 397. godine za obnašanja bikupske funkcije u gradu Milanu na sjeveru Italije. Danas je Sveti Ambroz zaštitnik pčelara, pa ako netko prošeta u proljeće do kapele, okružene mirisnim grmovima kadulje i drugog bilja našeg krša, može lako unatoč urbanoj izgradnji predočiti nekadašnji krajobraz prepun intezivnih mirisa i boja na osunčanim padinama iznad Bakarskog zaljeva. Kapela je potpuno napuštena za francuske okupacije početkom 19. stoljeća. Ruševne zidove dodatno su porušili naleti bure u zimi 1873. godine. Na dijelu unutarnjeg lica porušenog južnog bočnog zida vide se u zidnu žbuku uparani tajanstveni znakovi – glagoljska slova, dijelovi nekog većeg grafita uparanog u zid crkvice prije više stotina godina. Jedno zvono iz ove crkvice, izliveno davne 1431. godine, nakon napuštanja kapele bilo je preneseno na zvonik crkvice Sv. Kuzma u obližnjem istoimenom naselju. U Prvom svjetskom ratu zvono je bilo otpremljeno nalogom vlasti u ljevaonicu na pretapanje, ali su ga iz vagona na zagrebačkoj željezničkoj postaji uspjeli ukrasti (spasiti) napredni studenti iz Škrljeva. Danas je ovo zvono izloženo u u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Po pučkoj predaji u dolcu i okolnim lijehama nalazi se staro groblje, gdje su pokapani i umrli od „škrljevske“ bolesti, jedne endemične varijante sifilisa, kojeg su proširili Napoleonovi vojnici, koji su na Taboru imali svoj logor.
Arheološkim istraživanjem ledine uz crkvicu, provedenom 1999. godine, (voditelj Željka Cetinić, PPMHP-Rijeka) otkriveni su ostatci ukopanih tijela pokojnika, devastiranih kasnijom poljoprivrednom obradom tla, odnosno groblja iz 14. i 15. stoljeća, koje bi trebalo potpunije istražiti i dokumentirati.
Ruševine ove crkvice tako do danas čuvaju još brojne tajne skrivene u zemlji. 2007. godine Darko Deković objavio je članak o „škrljevskom ugrebencu“, ostatku grafita uparanog u zidnu žbuku, ostataka južnog bočnog zida koji danas u komadima leži na tlu.
Pokraj vrha Tabor nad Bakrom se izdvaja brijeg Turčin, s ostatcima prapovijesne grobne gomile, u razdoblju ratova s osmanlijama pretvorenog u osmatračnicu s pogledom prema dnu Bakarskog zaljeva, dolini Bukovo i susjednim gradinama i gomilama na Soplju i Humčini prema Kostreni, te Gradini iznad uvale Črno i bakaračkom Gradcu prema jugoistoku.
Ranko Starac