Prilikom arheološkog istraživanja riječke Principije pronađen je niz nalaza koji su primjereno obrađeni te publicirani u knjizi Tarsatički principij (izdavač Grad Rijeka u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom, Rijeka, 2009.). Među njima se, na str. 79., nalazi fotografija zanimljivog ulomka kasnoantičke fine keramike. U njegovom opisu kratko se kaže: „Ulomak reljefno obrađene keramike s antropomorfnim prikazom i natpisom … predstavlja jedinstven nalaz s prostora principije. Ovakvi prikazi tipični su i česti za razdoblje 4. st. kojemu pripada i ovaj ulomak…“

No u ovom opisu nedostajale su tri važne činjenice. Kakvom je objektu ovaj ulomak pripadao? Koji je motiv na njemu prikazan? Te što piše na natpisu?
Kako su me oduvijek privlačili neinterpretirani natpisi tako mi je i ovaj privukao pažnju. No prethodno sam prepoznao prikazani motiv. Riječ je o bradatom stojećem muškarcu obučenom u togu koji iz jedne posude u drugu nešto ubacuje. U trenu sam prepoznao da se radi o berbi grožđa, što je vrlo vjerojatno povezano i sa sadržajem koji se konzumirao u ovoj posudi – vinom. Kako sam ljubitelj dobre kapljice, a ponešto znam o povijesti vina, u natpisu sam prepoznao šest grčkih slova riječi PAVLOS. A pavlos je daleki rođak, tj. sorta grožđa od kojeg potječe naša malvazija. I u trenu me preplavi osjećaj ushićenja. Najraniji dokumenti o trgovini i korištenju malvazije u jadranskom bazenu sačuvani su u arhivima Venecije i Dubrovnika. No oni potječu iz 13. i 14. stoljeća. Talijani tvrde kako su malvaziju po svijetu raširili Venecijanci. Samo ime malvazija dobija od grčkog otoka Monemvasia koji je pak tako nazvan nakon doseobe Grka ovdje izbjeglih pred Slavenima u 6. st. Riječki bi nalaz tako bio dokaz postojanja i korištenja malvazije u našim krajevima od antičkih vremena.

No moje oduševljenje nije dugo trajalo. Otišavši osobno snimiti ovaj ulomak shvatio sam da na njemu piše PARDOS. Kako se moja pretpostavka srušila ovom se temom više nisam bavio. No ponekad se i u ovakvim trenucima treba motivirati te započeto istraživanje dovršiti. Grčka riječ pardos označava panteru. A kao prezime zabilježeno je među baskijskim židovima te među tebanskim zemljoposjednicima u 11. st. U svakom slučaju dovoljno da pretpostavimo da je naš Pardos bio ili vlasnik figline (keramičarske radionice) ili neki poznati proizvođač vina. No moguća je još jedna interpretacija. Na enoforama, kultnim posudama korištenim u dionizijskim svečanostima, tj. bakanalijama, ponekad se prikazuje Dioniza u berbi grožđa. A u likovnim prikazima Dioniz je često prikazan uz panteru. Što otvara mogućnost tumačenja opisanog likovnog prikaza kao kripto poganskog sadržaja.
Nadam se da će ovaj jedinstveni nalaz privući pažnju nekog antičara koji će potvrditi ili opovrgnuti iznesena tumačenja. A dotle će nam se možda, uz čašu dobre istarske malvazije, ukazati i neko treće rješenje.