Jedna od numizmatičkih rijetkosti u svjetskim razmjerima su tzv. riječki karantani. Oni su se u Rijeci tiskali od 1848. do 1850. godine. O njima već postoji poduža bibliografija. Primjerci se mogu pronaći u Pomorsko-povijesnom muzeju hrvatskog Primorja. Muzej grada Rijeke postavio je numizmatičku izložbu Julijana Dobronića na kojoj su obrađeni primjerci u vlasništvu Muzej grada Rijeke. Na njih se osvrnuo i Ervin Dubrović (Riječki karantani, Sušačka revija. XIII./2005. br. 52, str. 69-72.). Osobito su zanimljivi u literaturi opisani pokušaji falsificiranja riječkih i bakarskih karantana.
Poneki lokalpatrioti tvrde kako su oni nešto autentično riječko. Te kako je Rijeka jedan od rijetkih gradova koji je tiskao svoj novac. U međumrežju se može naići na rečenicu: „U kriznim, ratnim i poratnim vremenima, kada je u prometu nedostajalo državnog novca, kao i u trenucima neriješene državne pripadnosti Rijeke gradske su vlasti pribjegavale tiskanju vlastita papirnog novca.“. No ova tvrdnja škaklja uho već samim time što su slični bonovi tiskani u Bakru, Karlovcu, Osijeku te vlastelinstvu Schaumburg-Lippe u Virovitici i Miklušu. Dapače bakarski je karantan riječkom i najsličniji. Od riječkog se razlikuje uglavnom po municipalnom grbu te po jeziku kojim je tekst zapisan. Bakarskom je tekst na hrvatskom, s njemačkim i talijanskim nazivom sa strane, A riječkom je tekst talijanski, s hrvatskim i njemačkim nazivom sa strane.
U novije je vrijeme veliki doprinos poznavanju karantana učinio mladi povjesničar Bruno Raguž. On je 2020. godine na Sveučilištu u Rijeci diplomirao ne temu riječkih karantana. Osim što je konzultirao arhivske fondove u Državnom arhivu u Rijeci, on je zavirio i izvan riječke historiografske nojeve rupe. U Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, u fond Sign. HR-HDA-98 koji čuva 5 kutija i 2 knjige pod nazivom Banski povjerenik za Rijeku. Te tamo pronašao predložak riječkog bona. Uz već poznati podatak iz Državnog arhiva u Rijeci o pismu Bunjevca riječkom kapetanu G. Tosoniju, kojime se dopušta tisak novca, jasno je da riječki magistrat nije odlučio na svoju ruku tiskati novac već je to učinio na prijedlog iz Zagreba.
Ovim putem bismo dodali sitnicu, pisanje tršćanskog lista „Il Telegrafo della sera“, od 25. listopada 1848. godine, u kojemu se može naći još jedna potvrda kako je ove bonove u opticaj pustio banski povjerenik Bunjevac. Autor ovoga dopisa ovu mjeru preporučuje i samim tršćanskim općinskim vlastima. Ovaj dopis značajan je izvor za poznavanje riječkih karantana, time što donosi i faksimil bona.
Navedenim monetarnim rješenjem ban Jelačić je sa svojim savjetnicima spriječio ekonomsku krizu, koja je nastala zbog nedostatka sitnog kovanog novca, čija je nestašica prouzročena zaustavljanjem dotoka novca iz Beča.
A koliko danas ove novčanice vrijede? Za jednog bakarskog karantana, koji je rjeđi od riječkog, treba izdvojiti oko 1000 britanskih funti. Dovoljno da se zamislimo o vrijednosti naše baštine.
Željko Bistrović/Primorski Hrvat
