Riccardo Zanella je na današnji dan prije točno 100 godina ustoličen za prvog i posljednjeg izabranog predsjednika Slobodne države Rijeka.
Politička karijera Riccarda Zanelle rođenog 1875 godine započinje 1899 godine. Tada on sudjeluje u demonstracijama protiv dvojezičnih natpisa na tramvajima. Te demonstracije su mu se bile isplatile pa dvije godine kasnije biva izabran za gradskog vijećnika. Na svojim samim počecima Zanella je iznimno ovisio o riječkom poduzetniku Maylenderu koji ga je financirao. Drugi pomagač u početku karijere mu je bio Luigi Ossoinack o kojemu smo već pisali.
Već 4 godine kasnije Zanella je izigrao oba svoja sponzora i bio izabran u Ugarski parlament kao predstavnik Rijeke. Tijekom ovih izbora on je direktno porazio svog ranijeg sponzora Ossoinacka. Između gradskih izbora 1901 i onih za parlament Ugarske Zanella ga je inače potpuno izigrao tako da njegov nekadašnji sponzor napušta Autonomaške stranku i osniva vlastitu.
Ta njegova izborna pobjeda 1905 godine rezultira političkim ujedinjenjem Maylendera i Ossoinacka. Ovaj politički savez će na izborima za Ugarski parlament održanim 08.06.1910 godine rezultirati porazom Zanelle. Zanella tada osvaja 566, a Maylender 970 od 2337 glasova.
Izborni poraz nije obeshrabio Zanellu koji 1914 godine biva izabran za gradonačelnika Rijeke. Njegov program se temeljio na talijanskom nacionalizmu, riječkoj specifičnosti i lokal patriotizmu. To je inače bilo doba „otrovnih” godina u Rijeci. Govorimo o dobu generalnog štrajka prije svega Hrvata 1911 godine i terorističkog napada na guvernera.
Sve u svemu Ugarska je 1913 godine uvidjela svoju grešku u dopuštanju talijanizacije Rijeke i promjenila politiku. Sada je službena politika postala Mađarizacija, a Zanella i slični bivaju proglašeni neprijateljima. U skladu s novom politikom car Franjo Josip je bio uložio veto na izbor Zanelle za gradonačelnika.
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata Riccardo Zanella je poslan na ruski front gdje vrlo brzo dezertira. Već 11 kolovoza 1916 godine on se nalazi u Milanu na komemoraciji Cesare Battiste. Najkasnije tada on postaje agent talijanske vlade za Rijeku.
Po završetku Prvog svjetskog rata cilj Italije je bio anektirati Rijeku uz dopuštenje zapadnih velesila. S tim su se 1919 slagale Francuska i Velika Britanija, ali ne i SAD što dovodi do riječke krize.
Zanella se već u prosincu 1918 godine nalazi u Rijeci gdje brzo ponovno postaje popularan. Tu popularnost prije svega zaslužuje svojom borbom za otkrivanje lopova koji su pokrali lučka skladišta. Do te krađe je inače bilo došlo u doba nakon što je Talijansko nacionalno vijeće preuzelo kontrolu nad Rijekom. Po završetku Prvog svjetskog rata lučka skladišta su bila puna, a par mjeseci potom potpuno prazna. Koristeći ovu aferu Zanella je povratio svoju popularnost nakon čega se vratio natrag na svoj program talijanskog nacionalizma i lokalpatriotizma.
Ubrzo po osvajanju Rijeke d’Annunzio s njenog teritorija izbacuje Zanellu. Da li je razlog za to bilo saznanje da je on agent talijanske vlade ili nešto drugo danas ne možemo reći. Nakon odlaska iz Rijeke Zanella je došao u Volovsko gdje čeka izbacivanje D’Annunzija iz grada na Rječini. To se događa u prosincu 1920 godine nakon čega se obnavlja politički život.
Držeći se svoje politike talijanskog nacionalizma i lokalpatriotizma Zanella će 24.04.1921 biti izabran za predsjednika. On će biti izabran bez obzira na 1500 d’Annunzijevih pristaša, „vojnika” i 5 milijuna lira potrošenih na korupciju i terorizam. Sveukupno gledajući Zanella je osvojio 6478 glasova, a njegov protivnik 3524 glasa.
Ti izbori koji u stvarnosti niti nisu bili izbori jer su se održali nakon 3 mjeseca terora d’Annunzijevih pristaša. Tijekom ovog terora bivaju spaljeni Rafinerija Rijeka, Torpedo i sva druga riječka industrija. Identičnu sudbinu su bili doživjeli porto Baroš i riječka željeznica pa možemo reći da je Zanella postao predsjednik opustošene Rijeke. Time možemo ujedno reći da je jedina opcija Riječana tada bila glas za Zanellu.
Ova izborna pobjeda nije dovela do mira u Rijeci nego napada fašista na Zanellu koji bježi iz grada. Kasnije se vraća u Rijeku da bi ponovno pod napadima fašista 12.09.1921 bio prisiljen na bijeg. Zbog tih događaja on je tek 05 listopada 1921 ustoličen za kratkotrajnog predsjednika Rijeke.
Njegovim ustoličenjem ništa realno nije promjenjeno pošto su fašisti i dalje provodili teror s ciljem aneksije Rijeke. Do kraja Zanellijeve priče dolazi 03.03.1922 kada tršćanski fašisti napadaju i osvajaju Rijeku zarobljavajući njenog predsjednika. Oni ga tada prisiljavaju da potpiše abdikaciju čime završava njegova politička priča. Zanimljivo je da do fašističkog preuzimanja Rijeke dolazi kada je Italija iznimno omražena u gradu na Rječini. Sva uništenja, sve pljačke provedene u ime aneksije Rijeke su okrenuli stanovnike protiv Italije. Nema nikakve veze da li govorimo o stanovnicima talijanske, hrvatske ili neke treće nacionalnosti.
Po završetku Drugog svjetskog rata Riccardo Zanella šalje dva pisma saveznicima. U njim on traži obnovu Riječke republike ili barem autonomije navodeći da je ona bila prva žrtva fašizma. Po očekivanju ta njegova pisma nitko nije ozbiljno pogledao.
Riccardo Zanella je preminuo 30 ožujka 1959 godine u Rimu.
Tekst je objavljen u suradnji s portalom Hladna istina.
