Svijest o posebnostima opatijske arhitekture jedva da postoji kod velike većine stanovnika ovog mjesta. Ili je možda bolje reći, kod velike većine odgovornih. Možda malo njih zna da je čitava Opatija, osim novih naselja, kao i Volosko, spomenička cjelina registrirana i zaštićena pri Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture – Rijeka. Spomenička cjelina čiji je, kako arhitektonski, tako i urbanistički trenutak vrlo nepovoljan.
Nećemo sada govoriti o Ambasadoru, Adriaticu ili o Admiralu, već o sitnim, naizgled beznačajnim detaljima koji mijenjaju cjelokupnu sliku skladnog mozaika.
Vjerojatno se još sjećamo malih tamnozelenih kvadratnih ploča kojima je bio popločen nogostup ispred hotela Imperial i pločnici duž još nekih prometnica. Prije nekog su vremena popločenja nestala, zamijenjena bezličnim asfaltom. Stariji Opatijci sigurno se sjećaju velikog reprezentativnog stubišta ispred današnjeg DTO Partizan – odsječeno je da bi obližnji hotel dobio mjesta za parkiranje.
Veliki broj zgrada, hotela i stambenih gradnji ogoljen je skidanjem izvornih profilacija i na taj način isključen iz historicističkog jedinstva opatijske arhitekture.
Osim redovitim oduzimanjem, uništavanjem dijelova skladne cjeline, narušavanje stilskog ili osnovnog estetskog jedinstva mjesta obavlja se i »privremenim« dodavanjem urbanih gradbenih elemenata. Tako su na Voloskom »privremene« žute autobusne čekaonice i objekt u izgradnji na Črnikovici (praonica automobila u kojoj nije opran još ni jedan auto), dok u Opatiji šareni baldahin ispred ulaza hotela Continental, koji totalno negira pročelje zgrade i izlazi na samu cestu, te naročito onaj nemogući kontejner u službi zahoda uz kavanu Bellevue (Pančera) na Slatini. Taj kontejner je »privremen« već dobar niz godina.
Morali bismo postati svjesni činjenice da jednom dosegnutu kvalitetu treba dalje njegovati, a ne negirati ili još bolje, uništavati.
Svjetliji primjer ovog tamno toniranog trenutka obnovljena su pročelja nekih zgrada u Opatiji, a naročito onih na Slatini, koje su se nakon rušenja starog kupališta našle u središtu široke panorame koja se iz pravca Rijeke pruža na taj dio grada.
Najčešća isprika nakon »privremenog« i neadekvatnog dograđivanja ili redovitog rušenja je ekonomska računica. Računica koja možda danas izgleda opravdana, ali će se već u dogledno vrijeme pokazati netočnom. Jer uništimo li arhitekturu i urbanističku prošlost Opatije, uništit ćemo i turističku budućnost. Usporedba Opatije sa starom damom s kamelijama ima svoju težinu u svakoj riječi. Staro se odnosi na zaokruženu urbanističku cjelinu i datost, dama priziva dekorativno obrađene vanjske i unutrašnje prostore hotela i vila, a kamelije su simbol opatijskih parkova. Bez tih atributa Opatija bi postala tranzitno naselje (ako se radi o turizmu) bez svog ugođaja, bez posebnosti i originalnosti.
Berislav Valušek
1982.
