Posljednja emisija u 2021. Novinet TVa – “11 manje kvarat u PODNE” koju vodi Lea Sečen Matošević bila je posvećena Udruzi Primorski Hrvat i premijernom prikazivanju videa Rečki tanci 30. prosinca 2021.

U prvom bloku emisije o Udruzi i izradi prvih riječkih nošnji govorila je Vedrana Spadoni Štefanić, izvršna voditeljica Primorskog Hrvata, a Sanja Čaval i Damijan Srdoč predstavili su folklornu djelatnost, splet Primorski tanci koji kreću s REČKIM TANCIMA i glazbu koja se njeguje.

Proces izrade riječke nošnje pod nazivom REČKO RUHO započeo je od samog osnutka Primorskog Hrvata, a etnolozi dr.sc. Lidija Nikočević i Grga Frangeš napisali su i prigodne tekstove.

REČKO RUHO

Izražavanje identiteta pojedinca, zajednice, nacije nije, dakako, samo povijesna činjenica. Društveni status, životni nazori i opredjeljenja, profesija, dob – sve što nekog određuje u kulturnom smislu izražava se i danas odjećom.  Ono što pak zovemo “narodnom nošnjom” ili, suvremenijim rječnikom “tradicijskom odjećom” također ima svoju ulogu I funkciju u današnjem svijetu. Zajednice na taj način iskazuju svoje kulturne osobitosti te se opiru globalizaciji i neprepoznatljivosti. Također, tradicijska odjeća dobiva novi značaj u okviru različitih manifestacija, scenskih nastupa pa i događanja za turiste.

U gradskom kontekstu moda i odjeća stalno se mijenja, stoga nije čudo da su se davniji oblici izgubili i zamijenili novima. Pa ipak, u okviru današnje potrebe da se ispriča priča o kulturnom identitetu stanovnika grada u predindustrijsko doba ne čudi  inicijativa koju je pokrenula Vedrana Spadoni Štefanić u kojoj se poseže za narodnom nošnjom , odnosno  tradicijskom odjećom – na temelju crteža, grafike, slika i zapisa iz te i iz kasnijih epoha. Ne radi se, dakle, o rekonstrukciji, već o kreativnoj interpretaciji Sandre Dekanić. To je također rezultat potrebe nastale u suvremenosti, kao i današnjeg senzibiliteta i načina kako pamtimo prošlost. Nastojala se interpretirati odjeća ljudi različitih zanimanja, porijekla i statusa, upravo zato da bi se pokazala kulturna kompleksnost
Grada i okolice s kojom je bio u stalnoj interakciji.

Niz detalja pričati će priču o ruhu, njegovom značaju i razvoju. Primjerice, likovi žena čije su glave omotane bijelim trakama poučiti će nas o nekada uvriježenom ženskom oglavlju koje se zadržalo samo u Krčkom rubu, danas rahlo pričvršćenom oko glave. Međutim tumban, rušnik, rub bio je širom rasprostranjen prije nego što su rupci, marame i druga pokrivala potisnule to starije oglavlje.
U svakom slučaju Rečko ruho je sjajan projekt skupine koja u bogatstvu kulturne baštine nalaze poticaj za nove vrijednosti bazirane na porukama vezanim uz jedinstveni, složeni identitet grada u kojem žive.

dr.sc. Lidija Nikočević


Oživotvorenje zaboravljene tradicijske urbanosti

Opusi crtača putopisaca nameću se kao najvažniji vizualni dokument svakodnevice koja je prethodila dolasku fotografije.  Ovi izdvojeni prizori prošlosti najčešće nam prikazuju vedute  naselja oživljene sitnim ljudskim likovima i skupinama. Ponekad autori pobliže oslikavaju  prizore života sa više osebujnih aktera u dinamičnom međuodnosu. Izdvojeni listovi prikazuju nam figure i portrete pojedinaca i parova koji su ocjenjeni kao markantni ili karakteristični, nerijetko pogleda upravljenog pravo u promatrača. Ovaj kontakt oči u oči, ostvaren preko jaza povijesti uz medijaciju ilustratora,  otvara univerzalna pitanja ljudskosti i poistovjećenja. Kako li su živjeli ti ljudi? Čemu su se smijali a zbog čega plakali?

Povijesni prizori života grada Rijeke prikazuju urbanost ukorijenjenu u tradiciji i vezama s neposrednim okolišem. Susret bosonogih ribara i građanki ispred stare ribarnice. Seljanke s Orehovice koje ulicom prte velike poveze sijena. Namjernici koji se prema gradu spuštaju novoizgrađenom Lujzijanom. Ribari koji izvlače mreže na negdašnjoj šljunčanoj obali ispred palače šećerane. Stočni sajam sa brojnim akterima sa Ćićarije i Grobnišćine. Prosjaci i vjernici na Trsatskim stubama. Mlada djevojka iz prigradskog sela Draga u jednostavnoj radnoj halji. Gradska gospođica u kostimu koji miješa lokalnu nošnju i utjecaje europskih metropola. Zanimanje, klasna pripadnost, životna dob i uloga jasno se isčitavaju čak i sa malenih ljudskih figura na vedutama grada.

U višestoljetnom vrtlogu promjena i napretka koji je svoja središta imao upravo u gradovima, tradicijska urbanost prva je ostavljena zaboravu. Dok su lokalne svakodnevne nošnje okolnih ruralnih krajeva još predmet živog sjećanja, gradsko odijelo već u doba dolaska fotografije konformira širim obrascima europskog građanskog života. Isto se dešava i sa brojnim nematerijalnim aspektima lokalne kulture: glazbom, usmenom literarnom tradicijom, specifičnim lokalnim manirima…

Udruga Primorski Hrvat, inicijativom Vedrane Spadoni Štefanić, uzela si je za zadatak rekonstruirati barem dio ove nestale svakodnevice nazad u njezin opipljiv oblik. Skice kostimografkinje Sandre Dekanić predstavljaju važan prvi korak u tom smjeru.  Koristeći grafike, slike i krokije Louisa Meyniera, Charlesa Yriartea, Balthasara Hacqueta, Alta i Mayera te drugih autora kao povijesni izvor, ona vješto iščitava logiku kroja, utilitarnosti te ornamenta davno nestalih nošnji. Osnova je to za daljnje nove iteracije koje u smislu razrade i realizacije mogu otići u dva jednakovrijedna smjera; ka vjernoj arheološkoj rekonstrukciji nekadašnjih gradskih nošnji ili ka stilizaciji i stvaranju suvremenih modnih kreacija ukorijenjenih u povijesnoj tradiciji i identitetu grada Rijeke.

Grga Frangeš,  dipl. etnolog / muzeolog

Tancuri i tancurice: Zoran i Vesna Mrša, Jadranka Suzić, Ksenija Božićević, Maks Kosjek, Marianna Crnković, Ljiljana Božić Bogović, Danijela Matijašević, Ivan Vidaković voditeljica Sanja Čaval

Harmonika: Damijan Srdoč.

Glazba: ŠETALA SE JELICA I IVE i BILO VAVIK VESELO
Video: Robert Kalčić i lgor Modrić

Zahvale: Željko Bistrović, Ranko Starac, Berislav Valušek, Saša Matijaš, Rasema Gogalić, Marijana Bistrović, Elena Pichler, Nataša Suković, Grga Frangeš, Lidija Nikočević
Rečko ruho oblikovala: Sandra Dekanić
Skrojila i sašila: Loreta Begonja
Predsjednik Udruge: Zvonimir Kamenar


Vedrana Spadoni Štefanić