Realno gledajući Hrvatska ima samo 4 grada, samo 4 mjesta koji imaju oko 100.000 stanovnika ili više od toga pa ćemo pogledati njihove podatke.

Kako je prošlo puno, previše vremena od posljednjeg popisa stanovništva da bi dobili stvarnu sliku stanja mi smo u našim podacima o broju stanovnika koristili podatke s prošlih predsjedničkih izbora, podatke o broju glasača. To u određenom smislu nije pošteno jer na tom popisu nema djece, ali istovremeno ne bi bilo pošteno koristiti podatke iz 2011 godine o broju stanovnika. Jednostavno previše ljudi se iselilo tako da bi ovi podaci trebali biti najbliži istini.

Po ovim službenim podacima grad Zagreb je neupitno najveći u Hrvatskoj tako da je u njemu pravo glasa na predsjedničkim izborima imalo 693.899 stanovnika. Split je drugi po veličini s 149.580, Rijeka treća s 107.126, a Osijek četvrti s 89.960 birača. To su neupitni demografski podaci za naše gradove.

Nakon što smo to zaključili sada je vrijeme obratiti pažnju na proračune naših gradova ili preciznije na trenutačne rashode naših gradova. Svima nama su neupitno najzanimljiviji rashodi za zaposlene u gradskim službama pa je red njih pogledati.

Rashodi za zaposlenike grada Zagreba u su iznosili 522 milijuna kuna u 2018 godini. U Splitu i Rijeci su ti rashodi iznosili po 66 milijuna kuna, a u Osijeku iznose 32 milijuna kuna. Te podatke smo našli u izvješću financijske revizije gradova s tim da se podaci o rashodima Zagreba nalaze na 10, Splita na 11, Rijeke na 12, a Osijek na 8 stranici izvještaja o tim gradovima.

Kada te podatke o rashodima za zaposlenike gradova podjelimo s brojem punoljetnih građana, s brojem glasača dobijemo koliko gradovi stvarno troše po stanovniku, po glasaču jer zaposlenici u gradskoj službi rade u ime dobrobiti svojih građana. Tako ispadne da svaki građanin grada Zagreba koja ima i ovlasti županije financira plaće gradskih službenika s 752 kune godišnje. Riječani po toj istoj matematici plaćaju 616 kune, Splićani 441 kunu, a Osječani 355 kuna Pojednostavljeno govoreći to je godišnja svota koju svaki građanin plaća za funkcioniranje gradske činovnike.

Ako izbacimo iz ove matematike grad Zagreb koji je u svakom pogledu poseban slučaj i gledamo samo 3 preostala grada možemo odmah reći da Osijek ima daleko najefikasniju gradsku upravu dok je Split drugi, a Rijeka treća s najneefiskanijom, najvećom gradskom upravom. Grad na Rječini je s druge strane najuspješniji po pitanju korištenja vlastite imovine po pitanju izvlačenja dobiti iz nje, ali to je na kraju nedovoljno za kompenzaciju pa je danas na drugom mjestu gradova s najvišim prirezom u Hrvatskoj.

Po pitanju prireza tako se na prvom mjestu nalazi Zagreb s stopom od 18 %, na drugom u Hrvatskoj je Rijeka s stopom od 15 %. Oboje su svoje građane opteretili najvišim zakonski dopuštenim stopama prireza u Hrvatskoj dok istovremeno u Osijeku stopa prireza iznosi 13 %, a u Splitu koji je više puta mijenjao ovu stopu danas iznosi 10 %.

To je na kraju krajeva stvarno stanje naših najvećih gradova jer iako se puno govori u dugovima naših gradova prvo pravilo je na što su ti dugovi utrošeni, a ovi podaci bolje od svih ukazuju kako gradovi upotrebljavaju svoj novac.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here