I.

Započeo je Mjesec hrvatske knjige koji traje od 15. listopada do 15. studenog i tako već 23 godine Gospodnje traju priredbe i predstavljanja knjiga u tome međumjesecu. No, ima tu i zanimljivih poduzeća od strane gradskih knjižnica, npr. bezplatna učlanjenja nezaposlenih, oprost zakasnina pod uvjetom da zaboravni vrate posuđene knjige, održavaju se izložbe, radionice, igraonice za najmlađe i mlade, razgovori s mladim i starijim piscima… Ipak, ovo vrijeme zaraznice, na žalost, onemogućiti će nam brojna događanja, predstavljanja književnih te inih ukoričenih djela. Podsjećam da su u nekojim manjim mjestima knjižnice i/li čitaonice jedini dodir s kulturom i uobće sa stvaralaštvom kroza godinu što je dobro, jer čitanje jača duh osobito u mladeži seoske i prigradske, pa i za našu starčad knjiga može biti najbolja druga, osobito ako samoća zavlada u ove jesenje i naskoro zimske večeri.

Dakle, treba čitati, treba uzeti kakvu knjigu u ruke i upoznati se s njezinim sadržajem od prve do posljednje stranice – nitko se od toga nije razbolio! Hm… da, možda Cervantesov Don Quijote zadojen vitežkim romanima i u tražnji za svojom ljubovcom Dulcineom, a zbog njegove revnosti u čitanju i neobičnim maštarijama, zazidali su mu knjižnicu! Kad me tko pita čitam li štogod, uvijek odgovorim potvrdno; svakoga dana čitam, ali teže mi je reći što – osim svašta. No, sada sam ozbiljan te iščitavam nekoja djelca (dramska i prozna) koje bih rado uprizorio s ansamblom. To se zove „radno čitanje“ i o tome biti će riječi – kad bude vrijeme za to!

II.


No, danas, 16. listopada, obilježuje se „Dan rječnika“? Vidjeh taj podatak na međumrežju, pa s osobitim zanimanjem krenem u tražnju. Eto, saznajem da je toga dana u West Hartfordu 1758. rođen Noah Webster (preminuo u New Havenu 28. svibnja 1843) autor djela „An American Dictionary of the English Language“, dakle prvoga rječnika američkoga engleskog jezika koji je dovršio 1828. nakon 27 godina rada na njemu. Baš i ne vidim naročitu poveznicu s našom kulturom i obilježbom navodno „međunarodnog“ Dana rječnika zbog spomena na američkog leksikografa, pravopisnog reformatora i političara; imamo mi Hrvati itekako razloga za obilježbu našega, pače i europskoga, nadnevka rječničke povijesti!
Faust Vrančić (Šibenik, 1. siječnja 1551. – Mletci, 20. siječnja 1617), hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik i biskup, 1595. godine Gospodnje objavio je petojezični rječnik (latinski, talijanski, njemački, hrvatski i mađarski) pod naslovom “Rječnik pet najuglednijih jezika Europe” (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae). Deset godina kasnije Petr Loderecker, uz Vrančićevu podržku, priredio je u Pragu drugo izdanje ovog rječnika, prošireno s češkim (Bohemice) i poljskim jezikom (Polonice), pod naslovom “Rječnik sedam različitih jezika” (Dictionarium septem diversarum linguarum).

Osim Vrančića spomenut ću još i Pavla Skalića (Zagreb, 6. siječnja 1534. – Danzig, 1575), hrvatskoga doktora teologije, humanista i polihistora koji prvi u svijetu rabi pojam „enciklopedija“ u svome djelu na latinskome „Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon“ (Epistemon (znalac) enciklopedije ili kruga svetih i svjetovnih disciplina) tiskane i objavljene u Baselu, 1559.

Tu je i nezaobilazni Matija Vlačić Ilirik (Labin, 3. ožujka 1520. – Frankfurt na Majni, 11. ožujka, 1575), hrvatski protestantski teolog, crkveni povjesničar, filozof i filolog; njegovo djelo “Ključ Svetog Pisma” (Clavis scripturae sacrae) tiskano i objavljeno u Strasbourgu, 1567. zapravo je enciklopedijski rječnik hebreizama koji je postao temeljnim djelom protestantskog tumačenja Biblije i u kojem je ustvrdio da je “povijest temelj poučavanja” (historia est fundamentum doctrinae).Vlačića se smatra i tvorcem protestanske hermeneutike i obće hermeneutike, odnosno tumačenja tekstualnog zapisa, odnosno smisla poruke u zapisu (valjda sam to dobro objasnio?)

No, meni je nekako bliži naš suvremenik Tomislav Ladan (Ivanjica, 25. lipnja 1932. – Zagreb, 12. rujna 2008) hrvatski leksikograf, etimolog, prevoditelj, književni kritičar i književnik. Bio je članom Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Ladan je autor više knjiga, ali za našu temu važna su dva njegova djela: „Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo“, Zagreb 2001. (2. izdanje „Život riječi : Etimologija i upotreba“, Zagreb 2009) te „Etymologicon: tumač raznovrsnih pojmova“, Zagreb 2006. Urednik je „Osmojezičnog enciklopedijskog rječnika“ (hrvatski, ruski, engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, latinski) u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, 1987–2007.

III.

16. listopada 1801. rođen je hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin, 16. listopada 1801. – Zagreb, 20. svibnja 1859) to je onaj koji je prvi koristio hrvatsku trobojnicu 1848. godine Gospodnje, a 1851. dao je službeni nalog Vladi za izgradnju prvoga hrvatskog kazališta u Zagrebu. No, znadete li da je naš ban u mladosti pisao stihove, doduše na njemačkome jeziku? Kad je već bio u statusu poručnika, Jelačićeva stihozbirka „Eine Stunde der Erinnerung” objavljena je 1825, a 1851. tiskano je drugo izdanje od koje je sav prihod išao u korist ratnih vojnih invalida i siročad.

Osim lirskih pjesama u Jelačićevoj knjizi još je i dramska pjesan „Rodrigo und Elvire” te dvije dramske prigodnice u stihovima „Croatines Jubel” (Svetkovina Hrvatske) i „Feier des Julianatages” ( U počast Julijanina imendana). Iako su koncem 19. stoljeća kritičari uztvrdili da su Jelačićeva djela previše romantičarska „sdvojna” i „jadomorna”, znameniti kazališni intendant Stjepan Miletić je ustanovio „kako valja zažaliti što nam je takvu luč na polju literarnom oteo mač”.

IV.

Na današnji dan 1978, godine Gospodnje poljski kardinal Karol Józef Wojtyła (Wadowice, 18. svibnja 1920. – Vatikan, 2. travnja 2005) izabran je za papu te uzima ime Ivan Pavao II. Taj naš dragi Sveti otac i suvremenik koji je čak tri puta pohodio Hrvatsku, a nama u Rijeci bila je čast što je prigodom trećega hodočašća (2003) kratko vrijeme živio u našem gradu, skovao je misao o „kulturi života” (Kultura života znači poštivanje prirode i zaštita Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti, 1993). Bio je veliki ekumenist, mirotvorac, pače i državnik, auktor brojnih teoloških djela, a 1984. ustanovio je Svjetski dan mladeži (15. travnja).

No, nekako je već palo u zaboravlje da je Ivan Pavao II. u ranoj mladosti, osim što se je bavio mnogim športovima, pisao pjesme, drame i eseje, a tijekom 2. svjetskog rata, u Krakowu se je bavio kazališnim stvaralaštvom (glumac, redatelj, scenograf i pisac). Njegova drama „Pred zlatarnom” izvedena je u mnogim svjetskim kazalištima, pače i u splitskome HNK (1997). Osobno je na hrvatski jezik preveo svoju pjesmu „Krist na žalu”.

Moram ovdje navesti jednu istinitu zgodnicu glede ovoga svetca naše dobi. Naime, moja pok baba Milka pravim imenom Emilija Šantić (r. Pavleković, Gudovac, 1902. – Rijeka, 1993), često se je znala ljutiti na Svetog oca, jer „taj stalno putuje po svijetu i da to nikada pape nisu radili!” Kasnije smo tek saznali da je i njegova mati (umrla dok je Karol imao svega 8 godina) bila Emilija (r. Kaczorowski, Ukrajinka grkokatoličke vjere). Mojoj staroj Milki nadošao je tada osmijeh na lice, a istom smo očekivali njezino pripovijedanje:

– Ma čuj, Sino, mi smo svi poštovali pravoslavne, a i oni nas, oni nama dođu na Božić, a kasnije mi njima! Sve slave, krstitke, vjenčanja i naše i njiove… sve se to poštivalo dok nisu došli ´ahar´ – nji´ovi i naši! („hahari – teško je znala izgovoriti „h”, a često bi ispustila zadnje slovo „i”!).

* * *

Dakle, u ovih mjesec dana bilo bi dobro da uzmete knjigu u ruke, prvu koja vam je pri ruci. Ako je ne ćete odmah pročitati, barem ćete na trenutak osjetiti taj dodir s njome; sama knjiga je umjetnost stvaranja, ima svoj kod nastao nekoć u tiskarskom obrtništvu a kasnije, kao i danas, u proizvodnoj industriji. Kao ljubitelj knjige i književnik, nadam se da će nam knjiga još mnogo vremena biti prijateljica unatoč novoj tehnologiji kao što je računalna i suvremenim pomagalima kao što je međumrežje kojime svakodnevno putujemo…