Napadni dio VRO „Oluja“ planirana je i provedena u područjima odgovornosti sljedećih Zbornih područja (s lijeva u desno): ZP „Bjelovar“, ZP „Zagreb“, ZP „Karlovac“, ZP „Gospić“, ZP „Split“ i specijalnim postrojbama MUP-a RH.
Posljednja izmjena u planovima za VRO „Oluja” je provedena dana 2.08.1995.godine kada je ZP „Bjelovar“ uključen u napadni dio VRO „Oluja”.

U svim analizama i prezentacijama ističe se da je Vojno-redarstvena operacija „Oluja” (VRO „Oluja“) provedena, između ostaloga, radi ugroženosti Bihaća koji je bio pred samim padom te mogućnosti da se takozvana Republika Srpska i takozvana Republika Srpska Krajina spoje, što Republika Hrvatska nije mogla dopustiti zbog strateških i geopolitičkih razloga.

Ova konstatacija davala je dodatnu dimenziju i međunarodni legitimitet VRO „Oluja“.

Dana 3.08.1995.godine u 21:15 Načelnik Glavnog stožera HV-a zapovijedio je spremnost za napad snagama ZP „Bjelovar“, ZP „Zagreb“, ZP „Karlovac“, ZP „Gospić“, ZP „Split“ i specijalnim postrojbama MUP-a RH.

Navedenim postrojbama uključenim u napadno djelovanje u VRO “Oluja” svakako treba pridodati Hrvatski gardijski zdrug (HGZ).

Postrojbama ZP „Osijek“, „Južnog bojišta“ i HRM-a zapovijedio je spremnost za obranu 4.08.1995.godine u 03:00 sati.

Vojnoj policiji (VP) i Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i protu zračnoj obrani (HRZ i PZO) dodijeljene su zadaće iz njihovih područja djelovanja. Zračne snage hrvatskog zrakoplovstva dobile su zapovijed za spremnost za napad 4.08.1995.godine u 05:00 sati (podsjetiti ću samo na uspješno djelovanje HRZ na zapovjedno mjesto 18.pbr u Buniću (15.korpus – lički) i radio relejno čvorište Ćelavac).

U svom daljnjem sadržaju usmjeriti ću se na kratki opis djelovanja ZP „Gospić“. Smjerovi angažiranja postrojbi ZP „Gospić“ u napadnoj operaciji bili su:
•Glibodol-Lička Jasenica-Saborsko-Plitvička Jezera-Ličko Petrovo Selo,
•Gospić-Korenica,
•Gospić-Udbina.

Pod operativnim zapovijedanjem ZP „Gospić“ bile su slijedeće postrojbe Hrvatske vojske: 1.gbr „Tigrovi“, 9.gbr „Vukovi“ (-2/9.gbr), 111.br, 119.br, 150.br (Črnomerec – Zagreb), 8.dp-Rijeka, 118.dp-Gospić, 128.br-Rijeka, 133.dp-Otočac, 138.dp-Delnice, 154.dp-Pazin, 203.brPZO-Rijeka, 305-LoB-Rijeka, 71.bVP-Rijeka, 1.db-Pula, 12.trd-Rijeka, 9.potrd-Rijeka, 35.inžb-Pula, 263.IDS-Rijeka, 253.sV-Rijeka, 503.sABKO-Rijeka.
Uz navedene postrojbe operativno podređeni su još skupina za ABKO-Zagreb, skupina za protuelektroničko djelovanje (PED)-Zagreb, skupina za prikupljanje podataka slikovnim zapisom-Zagreb.

Svakako treba napomenuti i središte za elektroničko izviđanje (SED-4-Pula) i tim za poslove sigurnosti – Zagreb koje su imali zadaću potpore postrojbama ZP „Gospić“.

Važno je uočiti da je pod operativnim zapovijedanjem ZP „Gospić“ bila 1.gbr „Tigrovi“, koja je imala karakter strateške pričuve Glavnog stožera HV-a i uz svoju objektivnu vojnu moć ostvarivala je značajne psihološke efekte na neprijateljske snage (gubljenje volje za borbu).

Radi korektnog odnosa, doprinosa i poginulih na ličkom ratištu potrebno je istaknuti 150.br-Zagreb (Črnomerečku), koja je i prije VRO „Oluja“ bila angažirana u Lici.

2/9.gbr „Termiti“ zbog specifičnosti terena operativno su podređeni ZP „Split“, iako im je ishodište zadaće bila Udbina.

Specijalne postrojbe MUP RH bile su izravno podređene Načelniku Glavnog stožera i osiguravale su spoj između ZP „Gospić“ i ZP „Split“, a djelovale su na smjerovima Sveti Rok-Počitelj-Medak, Sveti Rok-Lovinac i Sveti Rok-Gračac (Otrić).

U kontekstu promatranja područja odgovornosti ZP „Gospić“ važno je napomenuti da je 105.mabr VRSK (mješovita avio brigada) bila smještena na aerodromu „Udbina“, da se spajanjem sa snagama 5. korpusa Armije BiH – Bihać RSK razdvaja na dva djela te da su radio relejno čvorište Ćelavac i Plješevica (Korenica) bili od presudne važnosti za komunikaciju u RSK.

Ključne zadaće u prvoj fazi operacije bile su proboj na smjeru napada 1. gbr „Tigrovi“ Glibodol-Lička Jasenica-Saborsko-Plitvička Jezera-Ličko Petrovo Selo, izbijanje na državnu granicu i spajanje sa snagama 5. korpusa Armije BiH, te ovladavanje prijevojem Ljubovo (9.gbr „Vukovi“ i 118.dp-Gospić).

Zadaće su u potpunosti izvršene 6.08.1995. godine. Izvršeno je spajanje sa snagama 5.korpusa Armije BiH.

Naglasak je na riječi potpuno. Za nepuna dva dana od nesigurnog stvoreno je sigurno područje.

Zašto sam napravio kratki uvod priprema i provedbe?

Čitam namjeru Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OSRH da povodom obilježavanja i proslave 25.godina VRO „Oluja“ „ispravi nepravde“ te odlikuje ratne zapovjednike. Namjera je afirmativna samo na prvi pogled.

Uvidom u imena koja su predviđena za odlikovanje uočavam ogromnu prazninu.
Ispada da u području odgovornosti lijevo Nos Kapela – desno Visočica, po dubini lijevo Koranski Most – desno Lička Kaldrma nije provedena VRO „Oluja“ bez obzira što:
•se u svim analizama i prezentacijama ističe da je Vojno-redarstvena operacija „Oluja” (VRO „Oluja“) provedena između ostaloga, radi ugroženosti Bihaća koji je bio pred samim padom te mogućnosti da se takozvana Republika Srpska i takozvana Republika Srpska Krajina spoje što Republika Hrvatska nije mogla dopustiti zbog strateških i geopolitičkih razloga,
•je 105.mabr VRSK (mješovita avio brigada) bila smještena na aerodromu „Udbina“,
•su radio relejno čvorište Ćelavac i Plješevica (Korenica) bili od presudne važnosti za komunikaciju u RSK.

Nema niti jednog imena koje se može povezati sa područjem odgovornosti ZP „Gospić“.
Možda i mogu razumjeti zašto nema Zapovjednika ZP „Gospić“, ali ne mogu razumjeti zašto se kao u primjeru ZP „Split“ krug odlikovanih nije spustio na nižu razinu zapovijedanja.

Ivan Čanić – Baja

Nema razumnog opravdanja zašto nema imena tadašnjih zapovjednika 1.gbr „Tigrovi“ generala Joze Miličevića ili zapovjednika 9.gbr „Vukovi“ brigadira Zvonka Brajkovića, zapovjednika postrojbi koje su izvršile ključne zadaće u području odgovornosti ZP „Gospić“.

Napominjem, zapovjednik 1.gbr u VRO „Oluja“ bio je tada stožerni brigadir Jozo Miličević, a ne general Marijan Mareković, kao se to navodi u pojedinim medijima.

Još jedna činjenica koju su predlagatelji za odličja trebali imati na umu, uz 9.gbr na izvršenju ključne zadaće ovladavanja prijevojem Ljubovo bila je angažirana 118.dp-Gospić.

U izvršenju te zadaće u frontalnom susretu sa neprijateljskim snagama poginuo je zapovjednik 118.dp pukovnik Ivan Čanić – Baja.

Navedeni sadržaji ukazuju da su predlagatelji mogli da su htjeli naći i imati obrazloženje za odlikovanje sudionika VRO „Oluja“ u području odgovornosti ZP „Gospić“.

Jedini odgovor koji ne prihvaćam, a kojim se sve ovo može obrazložiti je da se neki u ovom političkom trenutku smatraju podobnima, a neki manje podobnima.

Uzet ću primjer Zapovjednika 1.gbr. Ne želim vjerovati pričama da je generalu Jozi Miličeviću otežavajuća okolnost za priznavanje ratnih zasluga članstvo u stranci Milan Bandić 365-Stranka rada i solidarnosti.

Ne znam da li su „dan poslije“ donositelji odluke i predlagači svjesni svoga postupka, ali zastupam mišljenje da bi se zbog svega ovoga trebali bar malo posramiti.

Odlikovanja su se uručila Đuri Dečaku (ZP „Osijek“), Miljenku Crnjcu (ZP „Karlovac“), Marijanu Marekoviću (IZM GS HV, bez direktne zapovjedne odgovornosti), Luki Džanku (ZP „Bjelovar“), Nojku Marinoviću (Južno bojište, bez direktne zapovjedne odgovornosti), Vinku Vrbancu (GS HV, bez direktne zapovjedne odgovornosti), Rahimu Ademiju (ZP „Split“), Damiru Krstičeviću (4.gbr „Pauci“) i Anti Kotromanoviću (126.pbr-Sinj, ujedno zapovjednik OG-a).

Time će se, kažu u Uredu predsjednika, zaokružiti dodjela odlikovanja zapovjednicima koji su sudjelovali u osloboditeljskoj operaciji Oluja.

Za loše upućene, konstatacija iz Ureda predsjednika „Time će se zaokružiti dodjela odlikovanja zapovjednicima koji su sudjelovali u osloboditeljskoj operaciji Oluja.“ zvuči pravično. Međutim, za upućene to je nastavak politizacije Domovinskog rata.

Da je posrijedi politizacija govori i raspon kriterija po kojima su dodijeljena odličja, od časnika koji nisu imali direktnu zapovjednu odgovornost do zapovjednika brigade. Ustvari ima i gora stvar od politizacije, a to je, važno je biti u krugu „interesnih skupina“ i „frendova“. Ima i trgovine, ja tebi čin brigadnog generala, ti meni odličje. Ima i neprincipijelnosti jer su neki smijenjeni zbog propusta u organizaciji i vođenju.

Još jedna poruka, pripadnici gardijskih brigada po ničem se ne smiju i ne mogu izdvajati u odnosu na pripadnike pričuvnih postrojbi. Dapače, pripadnici pričuvnih postrojbi zaslužuju priznanje i pozornost jer vojnički poziv nije njihov profesionalni odabir. Da je tome tako pokazuje i primjer generala Ante Kotromanovića.

O odnosu prema Zbornim područjima neću trošiti riječi, ona su na žalost i sramotu svih nas zaboravljena.

Posebna su priča ročni vojnici, dječaci od 18 godina raspoređeni u brigadama i izvidničko-diverzantskim satnijama Zbornih područja.

Na kraju, selektivan pristup i stvaranje kriterija po mjeri „interesnih skupina“ i „frendova“ produbljuje razdvajanje među braniteljima.

Mislim da to nije dobar put i način da se „zaokružuje“ jedan od najznačajnijih događaja u hrvatskoj povijesti. Takvi postupci umjesto da homogeniziraju, doprinose eroziji jedinstva branitelja.
Siguran sam da će neka druga politička opcija raditi svoje „zaokruživanje“ i tako sve dok ne izgubimo vjerodostojnost sami pred sobom. Da li je moguće zaustaviti eroziju prepuštam čitateljima na razmišljanje.

Brigadir Ivan Smojver