Proglas mog osobnog stožera za postupanje u novom valu pandemije korona virusa!
Budite odgovorni. U trenutku kad je zdravstvena struka rastegnuta do prenapregnutosti, kada resursi istječu poput posljednjih zrnaca u pješčanom satu, kada ljudi oko nas evidentno umiru na vrhovima vala tisuća zaraženih – ne preostaje nam drugo nego bespogovorno poštivati osnovne mjere zaštite. To se odnosi na nošenje zaštitnih maski prema preporuci, dezinfekciju ruku, izbjegavanje okupljanja, posebnu i odgovornu zaštitu starijih i onih čije je zdravlje narušeno, i najvažnije – međuljudsku distancu u kontaktu na svim susretištima. Ovlažite finom maglicom prostorije u kojima boravite, jer se kao najveći rizik na širenje čestica virusa ističe suh zrak u zatvorenom prostoru u hladnijim mjesecima. Prihvatite jedno od 200 cjepiva protiv korona virusa koja su trenutačno u procesu istraživanja, od kojih je 44 u završnoj fazi testiranja na ljudima. No, proći će još dosta mjeseci prije nego spasonosne ‘šprice’ dođu do nas. Pitam se koje ćemo od ponuđenih i izabrati, jer potencijalnih 44 ima posve drukčije principe oblikovanja cjepiva. Vjerujem da ćemo se tada, krajem 2021., u rijetkim razgovornim kontaktima međusobno razlikovati ne po tome koju stranku ili klub mrzimo, nego koje smo testno cjepivo primijenili. Do tada, sve je posve jednostavno. Ponovit ću s posebnim naglaskom – BUDITE ODGOVORNI. No, prvenstveno prema sebi i svom razumu. Jednom, kada sve ‘ovo’ prođe, nitko se neće baviti epigenetičkim ‘oštećenjima’ naše Duše i istog onog ‘zdravog Razuma’, čiju savjest prizivam. Ne paničarite i ne bojte se ‘smrtne pokore’. Puno opasniji učinak na naše zdravlje, od samog biološkog učinka Covida-19, paranoični su nametnuti autodestruktivni strahovi koji hrane egoistične tendencije, licemjerje, (samo)ponižavanje i bijeg u ozbiljnu ‘energijsku’ neravnotežu koja se pretvara u tjelesnu bolest. Ne onu infektivnog karaktera, iako se i strahovi strahovito brzo prenose s visokom prijemčljivošću medijski prepariranih umova. Razum nam govori da moramo zaštiti sebe i druge, jer nitko ne želi biti inficiran. Pobogu, nitko od ničega ne želi umrijeti, pa ni u nesvjesnom stanju hropćući s uguranom cijevi respiratora. Razum nam govori i da moramo pomoći onim dijelovima društva koji su najugroženiji. Od medicinskih djelatnika do naših seniora. Razum nam, također, govori da svaki oblik karantena i ‘stezanja života’, njegovim kočenjem na ‘osnovne tvorničke postavke’, u konačnici ‘ubija’ društvo u kontekstu kakvim ga poznajemo. Naše su sveukupne vrijednosti temeljene na obrazovanju, znanosti, kulturi, sportu, vjeri i uređenoj trgovini i uslugama, a niti jedan od tih sustava ne funkcionira normalno u ‘zakočenoj zbilji’. Jednom će se netko od analitičara, hladne glave, usuditi javno pitati jesmo li smjeli ‘ubiti život’ zadugo, na temelju prijetnje od nekoliko stotina umrlih od korona virusa tijekom 8 mjeseci nesretne 2020. godine? Ponizno žalim za svakim Čovjekom koji je preminuo, pa i od Covid-19 virusa. Kako je infekcija korona virusom smrtna bolest za vrlo mali postotak stanovništva, možemo li sadašnji broj -‘četiri stotine’ – pretpostaviti ukupnom broju od oko 50.000 umrlih u RH u jednoj godini? Stvarni je broj zaraženih korona virusom oko 10 puta veći od broja potvrđenih jer 40 posto zaraženih nema simptome, a mnogi koji imaju blaže simptome se i ne testiraju. Prije ili kasnije ćemo shvatiti da ‘zakočen život’ tiho ali sigurno potire i ubija ljude, i da ćemo morati naučiti živjeti s prisutnošću nove respiratorne infekcije. Na isti onaj način na koji smo živjeli s brojnim drugim smrtnim ugrozama, manje ili više eksplicitno popraćenih medijskim ‘hajpom’. Ljudi su u zdravstvene stanice dolazili kašljući i kišući, sa simptomima gripe, prenosili ih našim roditeljima koji su satima čekali uputnicu za specijaliste. Infektivna bolest se širila i ubijala. Usprkos tome što je cjepivo i danas djelomično učinkovito, uopće se ne zabrinjavamo što u RH umire godišnje i do 600 ljudi od te ‘oldskul’, klasične gripe. Ili, da smo ‘priču’ o 800 žena koje u RH godišnje umiru od raka dojke, ‘ugurali’ u sve medijske pore s istim intenzitetom medijskog korona-infotejmenta, vjerovatno bi se smrtnost zbog posljedičnog ranog otkrivanja potaknutog strahovima, smanjila na zanemarivo mali broj. Zašto su Covid-nesretnici važniji od žena s rakom dojke, ili onih ‘dosadnjakovića’ koji umiru od ‘retro’ infekcije sveprisutnom gripom? Rak dojke nije zarazan i nema straha od kontaktnog prenošenja, no zarazna je sva bijeda naših umova koji nikako da shvate da su strašno izmanipulirani i zarobljeni u ‘programiranoj budućnosti’. Onih malih ‘popišanih miševa’ koji bojažljivo slušaju vijesti o stanju svoje svijesti. Možda nam jednom i objave dan u kojem ćemo slobodno izaći u ‘novo normalno’ sučelje i prepoznati ‘nove gospodare’ i ‘nova pravila’. Vjerujem da ćemo se tada pokušati sinkronizirati s novom verzijom korona virusa, u postmodernoj inačici Covid-20. ‘Mada nisam bio avionske struke, koji prilazite operite ruke. Bez straha od munje, razderanog neba, a nemoćan protiv klica i ameba.’ Nadam se da neću završiti kao Howard Hughes.


Prof.dr.sc. Saša Ostojić, dr.med.,
‘Tvoja nova budućnost uz Covid-20’, Rijeka, 26.10.2020.