Riječki pabirci XXXIII: Riječki ogranak obitelji Vranyczany

0
Od riječkih je Vranyczanija kao istaknuti rodoljub najznačajniji pak Juraj Vranyczany mlađi (Rijeka, 30.1.1838 - Rijeka, 21.2.1925). Sin je Mateja, riječkog poduzetnika i brodovlasnika te Kristine Lupis, kćerke Kristofora Lupisa, Matejevog poslovnog partnera, iz konavoske linije obitelji Lupis (na ovom podatku zahvaljujem Viniciju Lupisu). Sa Lupisima su Vranyczanyji bili povezani i brakom Rachele Vranyczany s Antunom Franom Lupisom de Tihovac.

Igor Žic: Deset pisama iz Beograda Vatroslava Cihlara VIII.

0
Sami puni intriga, niskih, zakulisanih planova oni ne mogu da shvate da jedan političar može iz iskrenih pobuda postaviti jednu širu, ljudskiju, socijalniju osnovicu svoje narodne politike. Na njih bi se mogla izvrsno primijeniti ona njemačka poslovica: Za prljave ljude sve je prljavo.

Riječki pabirci XXXII: Isusovci u Rijeci (1627-1773.)

0

Djelatnost isusovačkog reda u Rijeci vrlo često je u hrvatskoj historiografiji ocjenjivana negativno. Donosile su se paušalne tvrdnje o njihovom odnarođivačkom djelovanju.

Talijanska je pak historiografija vrlo bliska „hrvatskim“ ocjenama isusovačkog reda u Rijeci, smatrajući ju promicateljem talijanskog duha. Poneki talijanski povjesničari isusovačke samostane u Gorici, Trstu i Rijeci smatraju talijanskim samostanima, prešućujući jednu očitu činjenicu. A to je da su pripadali Austrijskoj provinciji. Zajedno sa samostanima u Beču, Grazu, Klagenfurtu, Leobenu, Pragu, Trnavi, Olomoucu, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Požegi.

Predstavljen video REČKI TANCI

0
Rečko ruho je sjajan projekt skupine koja u bogatstvu kulturne baštine nalaze poticaj za nove vrijednosti bazirane na porukama vezanim uz jedinstveni, složeni identitet grada u kojem žive. dr.sc. Lidija Nikočević Udruga Primorski Hrvat, inicijativom Vedrane Spadoni Štefanić, uzela si je za zadatak rekonstruirati barem dio ove nestale svakodnevice nazad u njezin opipljiv oblik. Skice kostimografkinje Sandre Dekanić predstavljaju važan prvi korak u tom smjeru.  Koristeći grafike, slike i krokije Louisa Meyniera, Charlesa Yriartea, Balthasara Hacqueta, Alta i Mayera te drugih autora kao povijesni izvor, ona vješto iščitava logiku kroja, utilitarnosti te ornamenta davno nestalih nošnji. Osnova je to za daljnje nove iteracije koje u smislu razrade i realizacije mogu otići u dva jednakovrijedna smjera; ka vjernoj arheološkoj rekonstrukciji nekadašnjih gradskih nošnji ili ka stilizaciji i stvaranju suvremenih modnih kreacija ukorijenjenih u povijesnoj tradiciji i identitetu grada Rijeke. Grga Frangeš,  dipl. etnolog / muzeolog

Riječki pabirci XXXI.: Umjetnička izložba u Rijeci 1918. godine

0
Istražujući tiskovine na hrvatskom jeziku otisnute u Rijeci, a kao pokušaj dopune radu Tatjane...

Riječki pabirci XXX.: Riječanin Ivan Krstitelj Agatić, senjsko-modruški biskup

0
Literatura o Ivanu Krstitelju Agatiću nije obilna. Među prvima o njemu vijesti donosi Giovanni...

Riječki pabirci IXXX.: Sokol na Sušaku od 1919. godine

0
Nakon Prvog svjetskog rata, godine 1919. osnovan je Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca,...

Riječki pabirci XXVIII.: Hrvatski sokol u Rijeci i okolici

0
Sokolski pokret nastao je u Češkoj odakle se raširio po ostalom slavenskom svijetu. Osnova sokolskog pokreta je tjelovježbena aktivnost,...

Riječki pabirci XVII.: Fragmenta Fluminensia – prilozi urbanističkom čitanju Starog grada

0
Prosječni stanovnik Rijeke svoj grad percipira kao industrijsko središte (unatoč tome što ono to odavno nije). U riječkim medijima...

Riccardo Zanella

0
Riccardo Zanella je na današnji dan prije točno 100 godina ustoličen za prvog i posljednjeg izabranog predsjednika Slobodne države...