Foto: Rijeka, kasnoantički castrum

Tekst u prilogu, kao i ostali tekstovi koji će povremeno biti objavljivani na stranicama Primorskog Hrvata, dijelom su CJELINE Arhitekture – Rijeka, Opatija, Istra, tj. buduće knjige autora Berislava Valušeka, povjesničara umjetnosti, kojI se u knjizi bavi arhitekturom i urbanizmom navedenih gradova i područja u vremenskom i stilskom rasponu od sredine 19. do kraja 20. stoljeća. Knjiga će se sastojati od eseja, osvrta, polemika, intervjua, stručnih i znanstvenih članaka – objavljenih i neobjavljenih – napisanih u periodu od trideset godina (1981.-2011.).
Izdavači su ArTresor, izdavač iz Zagreba i Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke iz Rijeke.

Nedavno smo od jednog uvaženog druga čuli i ovo: Znate, u Rijeci se gradi puno i brzo…i Bog će nas kazniti ako budemo nezadovoljni. Ne znamo hoće li nas Bog kazniti i za ono što se ruši. Ali to je vjerojatno teološka domena. Stvarnost je da ni riječki Stari grad nije pošteđen tog velikog graditeljskog zamaha, pa mnoge povijesne pretpostavke o njemu ostaju samo pretpostavke, osvijetljene tek minimalnim materijalnim podatcima.

Nova se arhitektura, doista, pokušava prilagoditi prostoru u kojem niče, ali se često događa da se takav mladoliki i snažni graditeljski supstitut nezgodno ritne i sruši mjeru prema kojoj se treba(o) odnositi. Tako je 1976. nastradala reprezentativna palača u Užarskoj 24, tako je prošle i ove godine u fazama srušena palača uz rimski luk, a od nje je ostao samo portal s maskeronom i uklesanom kasnobaroknom 1742. godinom.

Osim rušenja dolazi i do gušenja. Nova upravna zgrada Jadroagenta sjela je na veći dio kasnoantičkog castruma koji je, prema riječima Nina Novaka, arheologa Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Rijeke, jedinstvena prilika za rasvjetljavanje povijesne nepoznanice znane pod imenom Tarsatica. Znamo da se Rijeka nalazi, pa se prema tome i nalazila, na križanju važnih putova. Iz rimskog vremena u Rijeci su pronađeni ostatci terma (sa strane crkve Uznesenja Marijina), dijelovi kasnoantičkog gradskog zida dio kojega je u liniji sjeverne strane Korza narodne revolucije, zatim nekropola iz 1. stoljeća ispod Riječkoga nebodera, nekropola na Kozali, te razni portabilni predmeti.

U zoni Jadroagentove gradnje otkriven je pločnik castruma na dubini od 70 centimetara, zatim kasnoantičko staklo, dijelovi opeka i novac rimskih careva Gracijana i Konstantina, što bi castrum datiralo od polovice do kraja 4. stoljeća. O realnosti pretpostavke postojanja utvrde koja je bila prva u nizu utvrda Claustra Alpium Iuliarum – bedema koji se protezao od Rijeke sve do Slovenije, izgrađenog da bi zaustavio provale barbara u Italiju – govore vrlo jasni tragovi zidova (zapadni dio visine 2,20 metara, sjeverni više od tri metra), koji su građeni naizmjenično sa šest do sedam redova kamena i tri reda opeke (opus mixtum).

Zidovi se protežu lijevo i desno od rimskoga luka, te uz crkvu Sv. Fabijana i Sebastijana gdje su najvidljiviji. Tlocrtna veličina castruma je otprilike 46×46 metara.
Zanesenjak svog poziva, Nino Novak tvrdi: Prema ostalim kasnoantičkim castrumima može se rekonstruirati i život unutar ovoga u Starom gradu, ali samo u okviru sistematskih arheoloških iskopavanja i izučavanja.

Glas o nalazu u Starom gradu više nije tajna, ali tajna je zašto još uvijek nisu počela sustavna istraživanja u zoni izgradnje Jadroagentove poslovne zgrade (arhitekt Vladimir Grubešić, izvođač radova GP Primorje iz Rijeke) koja se nalazi u završnoj fazi, a započeta je 1979. Današnje stanje radova je takvo da je postupak istraživanja otežan jer se jedan dio zidova castruma već nalazi ispod debelog sloja betona iznad kojeg se koči treća faza Jadroagentovog poslovnog prostora. Toj fazi prethodilo je upravo rušenje kasnobarokne palače mimo dozvole Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i dvije izmjene danih uvjeta gradnje.

Tko je kriv za to? Nino Novak misli da se poslovi zaštite u Rijeci ne mogu normalno provoditi. Problem je izbio 1979. kada je Jadroagent podnio zahtjev za gradnju Regionalnom zavodu, a dozvola mu je izdana iako nisu provedena sustavna arheološka istraživanja.
Generalni direktor Jadroagenta Mladen Lolić tvrdi kako su sve radili u skladu sa zahtjevima konzervatora. Objekt je u potpunosti prilagođen arhitekturi Staroga grada, jedino je možda čelo zgrade modernističko. Svi ostali dijelovi objekta strogo su podređeni stilu Staroga grada i to je veoma nepogodno radnim uvjetima. Prozori su maleni, zbog toga imamo dodatne troškove struje, kvare se oči, a sve radi stila samog Starog grada.
Lolić smatra da se usklađuju obaveze i investitora, i izvođača, i Regionalnog zavoda: Ne želimo transgresirati ono što se mora učiniti. U prilog tome govori i svota od 120.000 dinara koju smo dali Regionalnom zavodu. Ako ustreba mi to možemo i zaokružiti.

O smetnjama koje arheolozima prave izvođači radova Lolić nema pojma, ali izražava uvjerenje da će se suradnja ipak uspostaviti. Traganja za pravim odgovorom dovela su nas i do najupućenijeg čovjeka, direktora Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Rastka Švalbe.
Po svemu sudeći taj kasnoantički castrum je postojao, rekao nam je on. Istraživanja su potvrdila ishodište utvrde limesa. U prilog tome govori i rimski luk, istočno od luka je antički pod. Teško je govoriti o klasičnom iskopavanju… ispod baraka, kamenja i naslaga smeća stojite unutar antičkog zida. Što se tiče castruma, dakle, mi možemo istraživati samo pojedine pukotine. Zgrade kasnijih stoljeća progutale su taj castrum. Teško je reći što se može iskopati u tom stjenovitom predjelu, jer Stari grad leži na stijeni.

Ugovor s Jadroagentom smo napravili i s investitorom se razumijemo, nastavlja Švalba. Izvođač radova GP Primorje izbjegava iskopavanja, jer im mi smetamo… ali sve to nisu nikakve dramatske okolnosti, već sitna podmetanja kakvih na gradilištu uvijek ima. U Starom gradu je sve skučeno. Tu je i silna mehanizacija. To su njihovi problemi, ljudski, a mi im se onda pričinjamo kao fantasti. Osim toga dijelovi castruma se kriju u dijelovima kuća, treba skidati žbuku sa zidova. Kamenovali bi druga Novaka na gradilištu. Život je kompromis.

Iskopavanja bi trebala otpočeti uskoro. Kada? Možda ćemo i ovaj put biti svjedoci nekog životnog kompromisa.

Danas, br. 19, Zagreb, 29. lipnja 1982. (Tekst napisan u suradnji sa Srebrenkom Iveković-Marinović.)

Rijeka, kasnoantički castrum 2020.