Tribalj – Humac

Tribalj, Drivenik
Foto: Vlado Franolić

Krajem 19. stoljeća u kući Stipana Franića u Donjem Triblju viđen je ulomak kvalitetno klesanog i dekoriranog antičkog vijenca, odnosno nadvoja ili zabata s neke monumentalne ranocarske građevine. Ulomak je bio izduben i služio je kao postament za brus. Predmet je u međuvremenu nestao. Nedaleko središta Triblja i crkve Sv.Marije, podignute nad starohrvatskim grobljem, u pravcu Gornjeg Triblja, na ledinama sjevernije od Humca (na kome se nalaze u šikaru obrašteni tragovi prapovijesne gradine) uočeni su obilaskom terena skromni ulomci antičkih posuda i tegula. Položaj se nalazi u blizini još neistraženog prapovijesnog ili ranosrednjovjekovnog groblja na čestici Njivice, a u podnožju lokaliteta Kloštar. Tijekom 2009. godine u profilu iskopa privatne stambene građevine uz put Tribalj – Kloštar (Gašparovići) uočen je trag antičkog objekta, kao i kulturni sloj s jasnim tragovima paljevine. Čišćenjem dijela profila prikupljeni su ulomci amfora, tegula, kvalitetnog stolnog posuđa (sjevernoafričke „sigilate“), nagorjelog stakla, metalnih predmeta i bakrenih novčića. Svi nalazi upućuju na ostatke do sada neubicirane putne postaje s intezivnim tragovima egzistencije tijekom druge polovice 3. i tijekom čitavog 4. stoljeća. Sporadični ulomci ranobizantske keramike rasute po okolnim gromačama ukazuju na kontinuitet naseljavanja područja Triblja do prvog avaro-slavenskog naleta početkom 7. stoljeća.

Međutim, nakon doseljavanja Hrvata Tribalj ostaje jednim od rodovskih središta Vinodola, o čemu svjedoče i dva starohrvatska groblja, međusobno udaljena tek nekoliko stotina metara, starije na položaju Njivice (u blizini već spomenute kasnoantičke putne postaje) i mlađe (10. – 12. stoljeće) uokolo srednjovjekovne župne crkve Sv. Marije.

Tijekom 1999., 2002. i 2012. godine istraživano je ranosrednjovjekovno groblje na ledini oko župne crkve Sv. Marije u središtu Triblja (u srednjovjekovnim izvorima čitavo polje nosi naziv po ovoj crkvi „Stomorino“ polje.

Tribaljsko jezero
Foto: Vedrana Spadoni Štefanić

Istraženo je 20-tak grobova s tragovima nošnje odnosno nakitom starohrvatsko-dalmatinskog i bjelobrdskog tipa. 2005. godine pokusno je istraživana ledina uz cestu između Donjeg i Gornjeg Triblja, gdje su uočeni tragovi poljoprivrednim radovima izoranih grobnih raka i dislociranih skeleta. Ipak su pronađeni ulomci jednog lonca s urezanom valovnicom, identičnog izgledu lonaca priloženih u grobova najstarijeg horizonta groblja na obližnjem Stranču, jedan željezni nožić i brončani prsten s glavicom u kojoj je urezan lik raskriljenog orla. U zemljanom materijalu oko grobova iz ranog devetog stoljeća uočili smo ulomke kasnoantičkih amfora. Obilaskom terena stotinjak metara uz cestu prema Gornjem Triblju konačno je pronađen i trag prethodno spomenute stambeno-nadzorne i odmorišne postaje u zoni Gašparovići – Kloštar.

Predstojeća arheološka istraživanja rasvijetliti će početke egzistencije Triblja kao jednog od najstarijih naseobina vinodolske kotline, osnovanog tijekom antike uz trasu rimske državne prometnice Tarsatica – Senia, ali i s malim topografski uočenim pomicanjima kontinuirano naseljenim područjem nakon prvog slavensko-hrvatskog vala naseljavanja pa do današnjih dana.

Kačjak – uvala Stari Porat

U neposrednoj blizini plaže uz  uvalu Stari Porat na sjevernoj strani poluotočića Kačjak, na siparu podno okomitog stjenovitog obronka uz tragove manjeg ranobrončanodobnog staništa u jednom pripećku uočeni su ulomci antičkih amfora, koji nam svjedoče o funkciji ove uvale kao povremenog zakloništa i u antičkom razdoblju.

Oruđa od kremenog rožnjaka s obronka iznad plaže u uvali Stari Porat, Kačjak

Sopalj – Sv. Kuzam

Prostrana prapovijesna gradina na vrhu Sopalj između Dramlja i Triblja dominira Vinodolom. Na njenom sjevernom dijelu nalaze se ruševine male recentne  zavjetne kapele, podignute unutar ruševnih tragova veće srednjovjekovne crkvice Sv.Kuzme. Obilaskom ovog područja upravo u okolici Sv. Kuzme nailazi se na ulomke antičkih krovnih opeka, ali i kasnoantičkih amfora. Čini se da je crkvica bila podignuta unutar manje utvrde – nadzorne postaje, povrh drevne komunikacije koja je do nedavna bila vezom između priobalja i dijela Vinodola između Drivenika i Triblja. Sopalj ima više koncentrično postavljenih suhozidnih bedema, ali vanjski, polukružni zid sastoji se od kamena s tragovima morta, pa je očito ova gradina bila u kasnoj antici korištena kao povremeno refugijalno stanište.

Sličan refugijalno-nadzorni karakter sudeći po slučajnom nalazu vrhova željeznih strijelica mogla bi imati i vrlo lijepo očuvana prapovijesna gradina „Gračišće“ na istoimenom vrhuncu sjevernije od Soplja, a određene naznake kasnoantičke gradnje posjeduje i još sjevernije položen lokalitet na vrhu „Beč“ (u čakavskom govoru „beči“ su novčići, naziv potječe od, širom primorja u kasnom srednjem vijeku raširenih srebrnih bečkih pfeninga).

Drivenik

U blizini kasnosrednjovjekovnog kaštela – driveničke Gradine, na vršnom zaravanku izvan kaštela, ali i po obronku istočnije od utvrde, uočeni su skromni ulomci antičke keramike i opeka.

Na ovom izuzetno povoljnom položaju u središtu vinodolske kotline do sada su otkriveni arheološki tragovi iz prapovijesnog i ranosrednjovjekovnog razdoblja, pa spomenuti sporadični tragovi antičkog porijekla samo potvrđuju kontinuitet naseljavanja Drivenika. 


Ranko Starac/Primorski Hrvat