Tuđe poštuj, svojim se diči!
Riječki pabirci XLI.: „Palla Tedesca“ Salome von Raunach
Rijeka je kao grad Sv. Vida (Sankt Veit am der Pflaum) bila povezana s ostalim pokrajinama i gradovima unutar Svetog Rimskog Carstva. Vrlo intenzivne veze postojale su s vojvodinom Kranjskom i njoj priključenim gospodstvima, prvenstveno Pazinskom grofovijom i Krasom. No brojne veze postojale su i s ostalim unutrašnje-austrijskim habsburškim nasljednim posjedima.
Maslinova grančica
Naše su noni lipo znale uplest grančice slične palminemi, a više prama jugu Dalmacije poznate su posebno upleteni mladi listi od palmi. Naučile su one i svoje hćere i žensku vnučad kako to gre, pa jih one sada pletu i ponosno nose na blagoslov na Cvetnu nedelju.
Riječki pabirci XL.: “Knixica imena za hasan selskih skol”
Knjižica-imen je u stvari doslovni prijevod njemačke riječi Namenbüchlein. Riječ je o hrvatsko-njemačkoj slovnici ili početnici. Ono “za hasan selskih skol” znači “za potrebu seoskih (tj. trivijalnih) škola”. Ova rarissima na oba sačuvana primjerka nosi pečat njemačke školske direkcije u Rijeci, u kojemu piše “K. K. HAUPTSCHULE DIRECT. ZU FIUME”.
Počeci fotografije u Rijeci: Riječki pabirci XXXVIII
Smatrano je kako je Salomon Hering, vlasnik prvog riječkog fotografskog ateliera najvjerojatnije od putujućeg fotografa Emille Anriota primio prve fotografske poduke. No prva vijest o Heringovom atelieru barem je godinu dana starija.
O RICCARDU ZANELLI I NJEGOVOM TRGU U RIJECI
Osobe po kojima se imenuju ulice i trgovi trebale bi neupitno biti važne za lokalnu i nacionalnu povijest,...
PRIJAVE I UPISI U FOLKLORNU GRUPU PRIMORSKOG HRVATA
TUĐE POŠTUJ, SVOJIM SE DIČI!
Postani član folklorne grupe Primorskog Hrvata I zapleši plesove iz bogate hrvatske baštine! Sada...
Riječki pabirci XXXVII – Riječki pravaši II.
A kakvo je stanje obrađenosti riječkih Hrvata? Da o nekima od njih nije ponešto napisao Irvin Lukežić, žalosna bi bila činjenica da bi i dalje obitavali u gluhoj tišini riječke nepovijesti.
Riječki pabirci XXXVI.:Riječki pravaši I
Od samih početaka Stranke prava, Primorci, a posebno Riječani, u njoj imaju značajno mjesto. Na izborima za Sabor u lipnju i srpnju 1865. godine izabrani su Ante Starčević, Dragutin Accurti, Vjenceslav Urpani i Erazmo Barčić.
Antička topografija Primorja V.
Bašunje
U blizini sela Bašunje, u gornjem dijelu vinodolske kotline, nedaleko vrela vode...
Igor Žic: Deset pisama iz Beograda Vatroslava Cihlara IX
Štampa je često ogledalo jedne sredine. Beogradska štampa je vjerno ogledalo beogradske sredine, fotografski snimak svih vibracija ovoga grada.
Beogradske novine redigovane su temperamentnije i življe, ali zato neskrupuloznije od zagrebačkih. Sav familijarni trač prenosi se u štampu, intimnost života pojedinih ljudi otkrivaju se bez stida. To se ne činio zbog kakove društvene i moralne kritike, već radi golicanja onog mora beogradskih čitalaca koji žudno čitaju senzacije dana i vulgarni detektivski roman u nastavcima.
Riječki pabirci XXXV.: Prva tvornica ribljih konzervi na Jadranu
Karel Varhanek je prvu tvornicu za preradu ribe al uso Nantes otvorio upravo u Rijeci. Tehnologija na nantski način (po tehnologiji razvijenoj u francuskom Nantesu gdje su prvi na svijetu konzervirali ribu) sastojala se od nekoliko faza: pranja i čišćenja ribe, uklanjanja glava i iznutrica, namakanja u salamuri, sušenja na gradelama, prženja ribe u ulju, cijeđenja, slaganja ribe u konzerve, prekrivanja uljem te sterilizacija konzervi. Riječki proizvodi pojavili su se na svjetskoj izložbi u Londonu 1862. godine, gdje su i nagrađeni. U Londonu je Varhánekova tvornica bila jedna od pet riječkih tvrtki koje su izložile svoje proizvode na ovoj međunarodnoj izložbi.
Riječki pabirci XXXIV.: Dr. Juraj Catti (iliti crtica o hrvatskom pravopisu)
No možemo li iz svega navedenog zaključiti kakvo je nacionalno osjećanje bilo dr.-a Jurja Cattija? Jedini koji o tome piše je Dragutin Mašek (također laringolog koji se školovao u Beču) 1925. godine u nekrologu objavljenom u zagrebačkom Liječničkom vjestniku. Navodi da se Catti smatrao Jugoslavenom te da je u Rijeci nakon Prvog svjetskog rata zbog toga imao problema. I da je njegova majka bila Dubrovčanka.
Riječki pabirci XXXIII: Riječki ogranak obitelji Vranyczany
Od riječkih je Vranyczanija kao istaknuti rodoljub najznačajniji pak Juraj Vranyczany mlađi (Rijeka, 30.1.1838 - Rijeka, 21.2.1925). Sin je Mateja, riječkog poduzetnika i brodovlasnika te Kristine Lupis, kćerke Kristofora Lupisa, Matejevog poslovnog partnera, iz konavoske linije obitelji Lupis (na ovom podatku zahvaljujem Viniciju Lupisu). Sa Lupisima su Vranyczanyji bili povezani i brakom Rachele Vranyczany s Antunom Franom Lupisom de Tihovac.
Igor Žic: Deset pisama iz Beograda Vatroslava Cihlara VIII.
Sami puni intriga, niskih, zakulisanih planova oni ne mogu da shvate da jedan političar može iz iskrenih pobuda postaviti jednu širu, ljudskiju, socijalniju osnovicu svoje narodne politike. Na njih bi se mogla izvrsno primijeniti ona njemačka poslovica: Za prljave ljude sve je prljavo.
Riječki pabirci XXXII: Isusovci u Rijeci (1627-1773.)
Djelatnost isusovačkog reda u Rijeci vrlo često je u hrvatskoj historiografiji ocjenjivana negativno. Donosile su se paušalne tvrdnje o njihovom odnarođivačkom djelovanju.
Talijanska je pak historiografija vrlo bliska „hrvatskim“ ocjenama isusovačkog reda u Rijeci, smatrajući ju promicateljem talijanskog duha. Poneki talijanski povjesničari isusovačke samostane u Gorici, Trstu i Rijeci smatraju talijanskim samostanima, prešućujući jednu očitu činjenicu. A to je da su pripadali Austrijskoj provinciji. Zajedno sa samostanima u Beču, Grazu, Klagenfurtu, Leobenu, Pragu, Trnavi, Olomoucu, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Požegi.
Predstavljen video REČKI TANCI
Rečko ruho je sjajan projekt skupine koja u bogatstvu kulturne baštine nalaze poticaj za nove vrijednosti bazirane na porukama vezanim uz jedinstveni, složeni identitet grada u kojem žive.
dr.sc. Lidija Nikočević
Udruga Primorski Hrvat, inicijativom Vedrane Spadoni Štefanić, uzela si je za zadatak rekonstruirati barem dio ove nestale svakodnevice nazad u njezin opipljiv oblik. Skice kostimografkinje Sandre Dekanić predstavljaju važan prvi korak u tom smjeru. Koristeći grafike, slike i krokije Louisa Meyniera, Charlesa Yriartea, Balthasara Hacqueta, Alta i Mayera te drugih autora kao povijesni izvor, ona vješto iščitava logiku kroja, utilitarnosti te ornamenta davno nestalih nošnji. Osnova je to za daljnje nove iteracije koje u smislu razrade i realizacije mogu otići u dva jednakovrijedna smjera; ka vjernoj arheološkoj rekonstrukciji nekadašnjih gradskih nošnji ili ka stilizaciji i stvaranju suvremenih modnih kreacija ukorijenjenih u povijesnoj tradiciji i identitetu grada Rijeke.
Grga Frangeš, dipl. etnolog / muzeolog
Riječki pabirci XXXI.: Umjetnička izložba u Rijeci 1918. godine
Istražujući tiskovine na hrvatskom jeziku otisnute u Rijeci, a kao pokušaj dopune radu Tatjane Blažeković „Fluminensia croatica“,...
Riječki pabirci XXX.: Riječanin Ivan Krstitelj Agatić, senjsko-modruški biskup
Literatura o Ivanu Krstitelju Agatiću nije obilna. Među prvima o njemu vijesti donosi Giovanni Kobler. Od tada...
Riječki pabirci IXXX.: Sokol na Sušaku od 1919. godine
Nakon Prvog svjetskog rata, godine 1919. osnovan je Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca, a neovisno o...
Riječki pabirci XXVIII.: Hrvatski sokol u Rijeci i okolici
Sokolski pokret nastao je u Češkoj odakle se raširio po ostalom slavenskom svijetu. Osnova sokolskog pokreta je tjelovježbena aktivnost, a specifičan je...
Riječki pabirci XVII.: Fragmenta Fluminensia – prilozi urbanističkom čitanju Starog grada
Prosječni stanovnik Rijeke svoj grad percipira kao industrijsko središte (unatoč tome što ono to odavno nije). U riječkim medijima se žali za...